Osobe sa shizofrenijom često osjećaju simptome kao što su zvučne i vizualne halucinacije i imaju neobična uvjerenja (deluzije). Prva linija i glavna terapija za simptome shizofrenije su antipsihotici. Ti lijekovi se mogu podijeliti na starije lijekove (tipični ili prva generacija) i novije lijekove (atipični ili druga generacija). Periciazin je relativno stari antipsihotik uveden u terapiju 1961. Neke studije su upućivale da bi mogao biti bolji od drugih antipsihotika.

Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda bio je ocijeniti učinkovitost periciazina u terapiji shizofrenije u usporedbi sa starijim i novijim antipsihoticima. Pretraživanje studija je provedeno 2013. i pronađeno je i uključeno u pregled pet studija provedenih između 1965. i 1980. Autori pregleda su kvalitetu dokaza ocijenili kao vrlo nisku i njihovi rezultati su bili neprecizni za mnoge ishode po kojima su uspoređivali periciazin i druge starije i novije antipsihotike. Dokazi su nedovoljni da bi se utvrdilo je li periciazin bolji od ostalih antipsihotika.

Rezultati analize za pokazatelje poboljšanja bili su neprecizni i autori nisu mogli biti sigurni da više osoba koje su uzimale periciazin nije doživjelo poboljšanje u usporedbi s onima koji su uzimali tipične antipsihotike. Više nuspojava, kao što su nevoljno tresenje, tremori, nemirnost i grčevi su doživjele osobe koje su uzimale periciazin nego osobe koje su uzimale druge tipične ili atipične antipsihotike. Te nuspojave su vrlo neugodne i njihova povećana učestalost u usporedbi s drugim antipsihoticima je važan pronalazak kada se uzme u obzir da periciazin možda nema dodatne koristi za simptome shizofrenije.

Niti jedna studija nije prikazala podatke o ishodima zadovoljstva terapijom ili isplativosti, a radi se o vrlo važnim informacijama. Ovaj nedostatak dokaza ostavlja osobe sa shizofrenijom, profesionalno osoblje koje radi s osobama oboljelim od mentalnih bolesti i osobe koje izrađuju smjernice s malo informacija o koristima, štetnosti ili problemima periciazina. Ishodi zadovoljstva terapijom i troškovima liječenja trebali bi se uključivati u buduće studije, koje bi, također, trebale biti veće, bolje provedene i podatci prikazani u cijelosti.

(Ovaj laički sažetak na engleskom originalu napisao je Ben Gray iz udruge Rethink Mental Illness).