Dosadašnje spoznaje

Raynaudov fenomen (RF) je stanje koje pogađa male krvne žile u ekstremitetima, najčešće u prstima ruku, ali i u prstima nogu i drugim dijelovima tijela. Uzrokovan je privremenim suženjem krvnih žila što vodi ka promjenama boje kože povezanima s utrnulošću, trncima i boli. Poznati su različiti okidači za ovo stanje, kao što je stres, hladnoća i upotreba vibracijskih ručnih alata. Konzervativne mjere za kontrolu ovog stanja uključuju prestanak pušenja i održavanje periferne topline i topline okoline. U liječenju se mogu koristiti i lijekovi koji šire krvne žile, kao što su blokatori kalcijskih kanala, ali oni mogu imati različite nuspojave. Cilj ovog Cochraneovog sustavnog pregleda bio je istražiti učinkovitost i sigurnost lijekova koji šire krvne žile, a nisu blokatori kalcijskih kanala.

Značajke istraživanja i ključni rezultati

Pronađeno je sedam novih istraživanja za ovu obnovljenu inačicu sustavnog pregleda, čime ih je sada ukupno 15. U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 16. studenog 2020. godine. Ova obnovljena inačica sada uključuje i druge načine primjene lijekova, poput onog kroz vene (intravenozno) i kožu (topikalno), za razliku od prethodnih sustavnih pregleda koji su se usredotočili na oralne oblike liječenja. Istraživanja su objavljena između 1989. i 2013. godine i uključivala su ukupno 635 ispitanika nasumično raspoređenih u skupine koje su dobile aktivne lijekove ili placebo kontrolu. Mnoga istraživanja nisu opisala različite dijelove metoda, poput randomizacije, prikrivanja razvrstavanja u skupine i zasljepljivanja. Trajanje liječenja variralo je između dva tjedna i šest mjeseci.

Inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE inhibitori), naročito enalapril i kaptopril, povećali su tjednu učestalost napadaja Raynaudovog fenomena, ali nisu utjecali na težinu napadaja. Enalapril je pogoršao subjektivnu procjenu poboljšanja simptoma, a kaptopril nije poboljšao subjektivne ishode niti digitalni protok krvi. Buflomedil je imao mali učinak na smanjenje učestalosti i težine napadaja uz veći broj nuspojava. Beraprost i dazoksiben nisu pokazali promjene u učestalosti ili ozbiljnosti napadaja niti u ocjeni invaliditeta te su bili povezani s većim brojem nuspojava. Ketanserin nije pokazao poboljšanje u učestalosti ili trajanju napadaja niti u digitalnom protoku krvi, ali je pokazao poboljšanje u ocjeni težine bolesti. U jednom malom istraživanju pokazalo se da moksisilit u manjoj mjeri smanjuje učestalost i ozbiljnost napadaja, ali s povećanim brojem nuspojava. Topikalni gliceril trinitrat nije pokazao nikakav učinak na smanjenje učestalosti tjednih napadaja. Jedno je istraživanje izvijestilo o subjektivnom poboljšanju na skali za procjenu Raynaudove bolesti (engl. Raynaud Condition Score, RCS). Jedno malo istraživanje izvijestilo je o poboljšanju u učestalosti i ozbiljnosti napadaja. Glavobolje su bile najznačajnija i najčešća nuspojava liječenja. Inhibitori fosfodiesteraze nisu uzrokovali smanjenje učestalosti, ozbiljnosti ili trajanja napadaja te nisu poboljšali stanje mjereno RCS. Jedno je istraživanje izvijestilo u korist vardenafila za poboljšanje mjereno RCS-om, ali taj je učinak bio malen. Jedno istraživanje je izvijestilo da je cilostazol povećao učestalost i težinu napadaja, ali je potrebno više istraživanja kako bi se potvrdio ovaj nalaz. Rizik od glavobolje kao nuspojave liječenja povećan je s primjenom cilostazola. Utvrđeno je da PF-00489791 u dozi od 20 mg blago poboljšava sve subjektivne mjere ishoda i RCS.

Pouzdanost dokaza

Pouzdanost ovih rezultata je vrlo niska do umjerena pa se ne mogu donijeti nikakvi čvrsti zaključci o dobrobiti ovih lijekova za poboljšanje simptoma primarnog Raynaudovog fenomena. Pouzdanost je takva zbog malog broja ispitanika uključenih u istraživanja, problema s načinom na koji su istraživanja ustrojena i zbog razlika u načinu mjerenja učinkovitosti liječenja. Stoga je kliničku važnost ovih rezultata teško procijeniti, osobito kada je odgovor na placebo visok. Također je važno da se rezultati za svaku klasu lijekova i za pojedine lijekove unutar svake klase moraju tumačiti u kontekstu mogućih različitih farmakoloških učinaka osim same vazodilatacije. To se mora uzeti u obzir pri donošenju bilo kakvih zaključaka o ukupnim učincima svake klase lijekova i/ili pojedinačnog lijeka.