Temporomandibularni poremećaji (engl. temporomandibular disorders, TMD) su poremećaji koji pogađaju zglob između sljepoočne (temporalne) kosti koja se nalazi s postranične strane glave i kosti donje čeljusti (mandibule) na licu, i povezanih mišića. Bol je glavna osobina TMD-a i glavni razlog zašto oboljeli traže pomoć liječnika. TMD također može uzrokovati pojavu zvukova prilikom pokretanja zgloba, ograničiti funkciju čeljusti, ili oboje. Za liječenje tog poremećaja koriste se različiti lijekovi kojima je cilj ublažiti bol. Ti lijekovi uključuju analgetike i lijekove koij smanjuju upalu i liječe bol (kao što su nesteroidni protuupalni lijekovi i kortikosteroidi). Ponekad se koriste i lijekovi koji se nazivaju benzodiazepini, a čija je svrha smanjiti napetost i grč mišića koji su zahvaćeni TMD-om. Osim toga, ponekad se koriste i lijekovi protiv depresije (triciklički antidepresivi) u niskim dozama kako bi se pomoglo oboljelima od TMD. Ti se lijekovi smatraju djelotvornima zbog toga što smanjuju napetost mišića u pacijenata kod kojih se javlja škripanje i trošenja zuba brušenjem zuba o zub. Ovaj Cochrane sustavni pregled literature uključio je 11 kliničkih istraživanja u kojima je sudjelovalo 496 ispitanika. Bol je bila glavni analizirani rezultat. Rizik od pristranosti bio je različit u tim istraživanjima. U 4 istraživanja opisano je značajno ublažavanje boli kad su ispitanici koristili istraživane terapije, a u od njih su 3 istraživanja bila loše kvalitete. Većina nuspojava bile su blage ili umjerene. Zbog velikih razlika među tim istraživanjima nije bilo moguće napraviti zajedničku statističku analizu (meta-analizu) rezultata. Zaključno, rezultati ovog sustavnog pregleda literature pokazuju da nema dovoljno dokaza koji bi nam pomogli u odlučivanju koji su lijekovi djelotvorni u ublažavanju boli uzrokovane kroničnim TMD-om. Ovaj sustavni pregled objavljen je 2010. godine i sadrži dokaze iz literature objavljene do rujna 2010. godine.