Trzajna ozljeda vratne kralježnice definira se kao akceleracijsko-deceleracijski mehanizam prijenosa energije na vrat. Između ostaloga, može nastati sudarom motornih vozila straga ili postrance ili tijekom vožnje.

Poremećaji povezani s trzajnom ozljedom vratne kralježnice mogu se podijeliti prema težini znakova i simptoma od 0. stupnja (bez simptoma ili fizičkih znakova), do 4. stupnja (prijelom ili iščašenje). Opisano je 70 poremećaja povezanih s trzajnom ozljedom vrata u 100,000 stanovnika u kanadskoj provinciji, odnosno 188 do 325 na 100,000 stanovnika Nizozemske. Konzervativno liječenje (kao što su fizioterapija, akupunktura ili ovratnik) najčešći je način liječenja pacijenata s trzajnom ozljedom vratne kralježnice, ali dokazi o djelotvornosti tih terapija ostaju konfliktni.

U ovaj Cochrane sustavni pregled uključena su 23 istraživanja (s ukupno 2344 sudionika s trzajnom ozljedom vratne kralježnice 1. ili 2.stupnja), od kojih je 9 novih pronađeno za ovu obnovljenu verziju sustavnog pregleda. Sveukupno, metodološka kvaliteta bila je niska te su istraživanja uključivala populacije i intervencije previše različite za zajedničku statističku analizu. Dva istraživanja bavila su se liječenjem pacijenata s kroničnom boli (trajanje dulje od tri mjeseca), dva su se bavila subakutnom boli (četiri do šest tjedana), dva su bila nejasna (no vjerojatno se radilo o kroničnoj boli), dok su ostala istraživala pacijente s akutnim simptomima u trajanju manje od tri tjedna.

U 11 istraživanja aktivni pristup liječenju (strategija liječenja uključivala je vježbe ili upute za "ponašanje kao obično") uspoređen je s pasivnim pristupom, nikakvim liječenjem ili dodatnim liječenjem. Osam istraživanja usporedilo je aktivnu intervenciju s pasivnom (pacijenti su primili savjete da se odmaraju ili nose ovratnik, dobili su edukacijske filmove, ili primili elektroterapiju, manipulaciju, tople i hladne obloge, trakciju ili akupunkuturu). Osam istraživanja usporedilo je intervenciju s placebom ili neliječenjem. Sedam istraživanja međusobno je usporedilo dva aktivna pristupa liječenju, a jedno je usporedilo pasivnu intervenciju s injekcijama.

Kako nije bilo moguće zbirno analizirati nijedno od ovih istraživanja, i dalje ne postoji dovoljno dokaza za podržavanje ili opovrgavanje djelotvornosti konzervativnog liječenja akutnih, subakutnih ili kroničnih poremećaja trzajne ozljede vratne kralježnice temeljem trenutno postojećih dokaza.