Istraživačko pitanje

Ovaj obnovljeni Cochrane sustavni pregled analizirao je djelotvornost i sigurnost antagonista GnRH u usporedbi s češće korištenim protokolom koji podrazumijeva davanje GnRH agonista (dulji protokol).

Dosadašnje spoznaje:

Agonisti gonadotropin-otpuštajućeg hormona (GnRH) koriste se često tijekom stimulacije ovaulacije u postupcima potpomognute oplodnje kako bi se spriječilo poništavanje ciklusa preuranjenim povećanjem razine luteinizirajućeg hormona (LH). Na taj način se povećava vjerojatnost dobivanja živorođene djece u žena koje idu na potpomognutu oplodnju, a smanjuje se mogućnost komplikacija kao što je sindrom hiperstimulacije jajnika (engl. ovarian hyperstimulation syndrome, OHSS). Antagonisti GnRH se danas ozbiljno smatraju kao potencijalna terapija kojom se mogu postići bolji rezultati u potpomognutoj oplodnji jer je protokol fleksibilniji i jer antagonisti mou smanjiti mogućnost pojave OHSS bolje nego agonisti. Međutim, potrebno je procijeniti prednosti i sigurnost tih antagonista GnRH u usporedi s postojećim terapijskim protokolima u kojma se koriste agonisti GnRH.

Obilježja uključenih istraživanja

Pronađena su 73 randomizirana kontrolirana klinička pokusa u kojma je napravljena usporedba antagonista GnRH i agonista GnRH. Ukupno je u tim studijama sudjelovalo 12.212 žena koje su sudjelovale u postupcima potpomognute oplodnje. Dokazi se odnose na literaturu dostupnu do svibnja 2015.

Ključni rezultati

Nije bilo dokaza o razlici između dvije skupine po pitanju stope živorođene djece (tj. stopa nakon završetka terapije). Dokazi ukazuju da je vjerojatnost dobivanja živorođenog djeteta nakon terapija agonistima GnRH 29%, a nakon terapije antagonistima GnRH između 25% i 33%. Međutim, učestalost OHSS bila je značajno viša nakon terapije GnRH agonistima. Dokazi ukazuju da je rizik od OHSS-a nakon uzimanja GnRH agonista 11%, a nakon uzimanja GnRH antagonista je između 6% i 9%.

Kvaliteta dokaza

Dokazi su bili umjerene kvalitete. Glavno ograničenje pronađenih dokaza je mogućnost pristranosti u objavljivanju podataka za živorođenu djecu jer su studije bile malene pa je veća vjerojatnost prikazivanja povoljnih podataka za antagoniste GnRH. Osim toga, metode opisivanja OHSS nisu bile primjerene.