U kasnijim fazama Parkinsonove bolesti javljaju se nuspojave zbog uporabe levodope u liječenju. Radi se o od nehotičnim pokretima istezanja (diskinezija), bolnim grčevima u nogama (distonija) i skraćenom odgovoru na svaku dozu (engl. end-of-dose deterioration) ili skraćivanje djelovanja doze (engl. wearing-off efect). Agonist dopamina lijekovi djeluju oponašajući dopamin u mozgu, ali oni ne uzrokuju ove dugoročne komplikacije liječenja. Iz tog razloga, agonisti dopamina se dodaju zadnjih godina kada se razviju spomenuti problemi u očekivanju da će dovesti do njihovog poboljšanja. Ropinirol je agonist dopamina za liječenje rane i kasnije Parkinsonove bolesti. U ovom Cochrane sustavnom pregledu analizirana su ispitivanja toga lijeka kako bi vidjeli usporedbu s jednim od starijih agonista bromokriptinom.

Tri studije su usporedile ropinirol sa bromokriptinom kod 482 bolesnika u kasnijim fazama Parkinsonove bolesti. Dvije studije su provedene u kratkom razdoblju (8 i 16 tjedana), a korištene su relativno niske doze ropinirola (9 mg / d) i bromokriptina (17,5 i 22.5mg / d). Druga studija je srednjeg trajanja (25 tjedana) te je korištena ropinirol doza u skladu s trenutnom najvišom licenciranom dozom u Velikoj Britaniji (24 mg / d).

Nisu pronađene značajne razlike između agonista u vremenu koje su bolesnici proveli u nepokretnom "off" stanju , u diskineziji prijavljenoj kao nuspojava, u mjerenjima tjelesnih poteškoćama i problemima s aktivnostima svakodnevnog života (kao što je kupanje, kupovina, itd), ili smanjenja doze levodope. Nema razlike u nuspojavama kod liječenja osim manjih mučnina kod ropinirola.

Kod bolesnika s Parkinsonovom bolesti i motoričkih komplikacija, ropinirol ima slične učinke kao bromokriptin u smislu poboljšanja "off" vremena i smanjenja doze levodope, bez povećanja negativnih posljedica, uključujući diskinezije. Međutim, ove istraživanja možda su premala za otkrivanje klinički značajnih razlika među agonistima.