Kirurški zahvat za liječenje duboke venske insuficijencije

Uvod

Duboka venska insuficijencija problem je u venama nogu koji može dovesti do čireva (rana), boli i oteklina. Može biti uzrokovan problemom s venskim zaliscima, začepljenjem vena ili kombinacijom tih događaja. Za većinu ljudi dovoljno je nositi posebne kompresijske čarape i liječiti čireve. Ako to ne ublaži problem, ponekad se pokuša izvesti kirurški zahvat. Nije jasno kolika je korist od kirurškog zahvata.

Značajke istraživanja i ključni rezultati

Pretražena su istraživanja u kojima se duboka venska insuficijencija liječila kirurškim zahvatom. U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 23. lipnja 2020. godine. Uključena su četiri istraživanja u kojima je 273 ispitanika nasumično raspoređeno u terapijske ili kontrolne intervencije. Sva uključena istraživanja izvijestila su o ishodima nakon kirurškog popravka venskih zalistaka (valvuloplastike). U njima se ispitivala primarna insuficijencija zalistaka (kada se zalisci ne zatvaraju pravilno). Nisu pronađena istraživanja koja su ispitivala druge kirurške zahvate za liječenje ili ishode operacija kod sekundarne insuficijencije zalistaka (na primjer, kada su zalisci oštećeni kao posljedica duboke venske tromboze i ne zatvaraju se pravilno) niti kod venske opstrukcije. Budući da su izvještavani različiti ishodi, rezultati tih istraživanja nisu se mogli objediniti. Nijedno istraživanje nije izvijestilo o cijeljenju ulkusa niti o ponovnoj pojavi ulkusa. Jedno istraživanje to nije ispitivalo, a preostala tri istraživanja nisu uključila osobe s čirevima ili aktivnom ulceracijom. U tri je istraživanja izviješteno da tijekom praćenja nije bilo većih komplikacija kirurškog zahvata ili da nije bilo pojave duboke venske tromboze (krvni ugrušak koji se stvara u dubokim venama, obično u nozi ili zdjelici).

Kliničke promjene procijenjene su uporabom „kliničke, etiološke, anatomske i patofiziološke” (CEAP) klasifikacije. U jednom je istraživanju zabilježeno poboljšanje CEAP rezultata tri godine nakon kirurškog zahvata u obje skupine, a veće poboljšanje u odnosu na stanje prije kirurškog zahvata uočeno je na ekstremitetima koji su bili podvrgnuti valvuloplastici uz podvezivanje (vena se podvezuje) u usporedbi s onima koji su podvrgnuti samo podvezivanju. U drugom istraživanju ispitanici s pogoršanjem insuficijencije dubokih vena tijekom pet godina prije operacije imali su veće stope poboljšanja kliničkog stanja nakon sedam godina pri valvuloplastici uz podvezivanje u usporedbi sa samim podvezivanjem, dok u ispitanika sa stabilnom insuficijencijom dubokih vena nije zabilježena dodatna korist od valvuloplastike.

U jednom istraživanju zabilježeno je poboljšanje kvalitete života (uključujući smanjenje boli) u obje skupine, a veće poboljšanje u odnosu na stanje prije kirurškog zahvata primijećeno je nakon 10 godina praćenja kod osoba koje su bile podvrgnute vanjskoj valvuloplastici tehnikom koja se zove ograničena prednja plikacija. U drugom istraživanju navedeno je da su osjećaj težine u nogama i bol potpuno nestali kod 36 od 40 ekstremiteta liječenih valvuloplastikom uz podvezivanje te kod 22 od 40 ekstremiteta liječenih samo podvezivanjem nakon tri godine praćenja.

Kvaliteta dokaza

Pouzdanost dokaza bila je vrlo niska ili niska jer su postojala samo četiri istraživanja s malim brojem ispitanika, a rizik od pristranosti bio je visok (u tri od četiri istraživanja nedostajali su podaci o tome kako je odlučeno koji oblik liječenja će ispitanik primiti te tko je bio upoznat s tom odlukom).

Zaključak

Nema dovoljno dokaza za utvrđivanje učinkovitosti kirurškog zahvata u liječenju osoba s dubokom venskom insuficijencijom. Uključena istraživanja nisu uključivala osobe s teškom dubokom venskom insuficijencijom (venska opstrukcija). Potrebno je više ispitivanja koja bi istraživala učinke drugih kirurških zahvata na duboke vene.