Pitanje sustavnog pregleda: Poboljšava li uporaba surfaktanta životinjskog podrijetla, u usporedbi sa sintetičkim surfaktantom koji ne sadrži proteine, zdravlje djece koja imaju veći rizik od razvoja RDS-a?

Dosadašnje spoznaje: Surfaktant je tvar koja sprječava kolaps plućnih mjehurića (alveola) u kojima se izmjenjuju plinovi tako što smanjuje površinsku napetost. Novorođenčad s RDS-om ima nezrela pluća i često im nedostaje plućni surfaktant. Komercijalno dostupni preparati surfaktanta (bilo da se radi o životinjskim derivatima ili sintetičkim koji mogu, a i ne moraju sadržavati proteine) mogu se dati toj djeci, jer je dokazano da smanjuju težinu RDS-a i povećavaju stopu preživljenja novorođenčadi s RDS-om. No, nije jasno postoje li značajne razlike u kliničkom ishodu između upotrebe životinjskoga derivata surfaktanta i sintetičkoga bezproteinskog surfaktanta.

Obilježja studija: 15 randomiziranih kontroliranih ispitivanja je zadovoljilo kriterije kriterije za uključivanje u ovaj Cochrane sustavni pregled literature.

Ovaj pregled je usporedio životinjske surfaktante sa sintetičkim bezproteinskima i pokazao da je smanjen rizik pneumotoraksa (zrak u pleuralnoj šupljini) i smrtnost u djece koja su primala životinjski surfaktant.

Dakle, postoje dokazi da je životinjski surfaktant bolji za zdravlje novorođenčadi sa sindromom respiratornoga distresa negoli sintetički bezproteinski surfaktant.