Djeca i adolescenti izbjeglica koji su se nastanili u zemljama s visokim dohotkom, pod rizikom su od problema s mentalnim zdravljem zbog brojnih izazova s ​​kojima se suočavaju prije, tijekom i nakon migracije.

Ključne poruke

Dosadašnji dokazi nisu dovoljni opsegom ni kvalitetom da bi se preporučilo koje intervencije treba provesti u praksi. Nužno je procijeniti postojeće programe podrške mentalnom zdravlju i intervencije za djecu izbjeglica i tražitelje azila kako bi se moglo dodati dokaze o tome što djeluje u podršci mentalnom zdravlju ove populacije.

Cilj ovog sustavnog pregleda

Namjeravali smo procijeniti dokaze o promicanju mentalnog zdravlja, prevenciji i liječenju djece i adolescenata izbjeglica koji žive u zemljama s visokim prihodima. Neki programi ili intervencije mogu se usredotočiti na promicanje mentalnog zdravlja (kako bi se poboljšalo mentalno zdravlje) kroz izgradnju zajednice i društvenu podršku, dok se drugi mogu usredotočiti na liječenje problema mentalnog zdravlja uz individualiziranu specijalističku skrb.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Istraživanja smo tražili u online bazama podataka i registrima 23. veljače 2021. godine. 

Tražili smo istraživanja bilo kojeg dizajna, dok su god uključivala djecu ili adolescente izbjeglice u dobi od 18 godina ili mlađe i procjenjivala intervenciju mentalnog zdravlja u zajednici u zemlji s visokim dohotkom. 

Što smo pronašli?

Uključili smo 38 istraživanja raznih metoda, karakteristika sudionika i intervencija. Tri istraživanja su koristila dizajn randomiziranog kontroliranog istraživanja u kojima su se intervencije dodjeljivale nasumično; takva istraživanja obično daju najpouzdanije dokaze o učincima liječenja. Koristili smo ta istraživanja za procjenu učinkovitosti intervencija i prihvatljivosti na koju ukazuje pojavljivanje nuspojava. 

Kakva su bila ograničenja dokaza?

Postojala su važna ograničenja u vezi s kvalitetom uključenih istraživanja. Nije bilo dokaza o prihvatljivosti intervencija. Podaci o učinkovitosti koji se odnose na simptome problema s mentalnim zdravljem, psihološkog distresa i ponašanja, nisu pokazali nikakvu razliku u učinkovitosti između intervencijske skupine i kontrolne skupine na listi čekanja (gdje intervencija nije bila pružena dok sudionici u intervencijskoj skupini nisu završili liječenje) za bilo koje od ova tri istraživanja.