Idarubicin za liječenje bolesnika s novootkrivenom akutnom mijeloičnom leukemijom

Dosadašnje spoznaje

Akutna mijeloična leukemija (AML) je rak krvi koji zahvaća koštanu srž i krv. U 40-45% bolesnika je moguće postići dug život bez bolesti, ali većina bolesnika umire uslijed bolesti. Indukcijsko (uvodno) liječenje je prvi red liječenja novootkrivene AML,a što je ključno za produljenje preživljenja. Antraciklin (vrsta kemoterapije, lijek koji je derivat bakterije Streptomyces, Streptomyces peucetius var. caesius)u kombinaciji sa citarabinom (kemoterapeutik za liječenje hematoloških zloćudnih bolesti) je već dugo vremena standardna indukcijska terapija. Danas postoji više vrsti antracikina, primjerice idarubicin (IDA) s prednostima bolje učinkovitosti i manje nuzpojava. Klinička istraživanja IDA s drugim antraciklinima dala su proturječne rezultate.

Ciljevi

Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda bio je ispitati značenje IDA u indukcijskoj terapiji novootkrivenih bolesnika s AML.

Metode

Rezultati iz dostupnih randomiziranih kliničkih studija koje su usporedile IDA s drugim antraciklinima u indukcijskoj terapiji bolesnika s novootkrivenim AML analizirani su u zajedničkoj statističkoj analizi (meta analizi). Prikazani podatci odnose se na studije objavljene do 3. kolovoza 2014.

Rezultati

U analizu je uključeno 27 studija s ukupno 9549 bolesnika. Konsolidacijsko (potvrdno) liječenje u studijama je bilo međusobno usporedivo i nije imalo utjecaja na rezultate.

U 18 kliničkih studija je ispitan učinak IDA u usporedbi s daunorubicinom (DNR, lijek za kemoterapiju iz skupine antraciklina). IDA u usporedbi s DNR produljuje sveukupno preživljenje i preživljenje bez bolesti, povećava stopu potpune remisije (oporavka), smanjuje pojavnost povrata bolesti (relaps), ali povećava rizik smrti kod indukcijskog liječenja i mukozitis stupnja 3/4 (upala i vrijedovi sluznice probavnog trakta). Nije bilo razlike za druge nuspojave težeg stupnja.

U 8 studija je uspoređen učinak IDA i mitoksantrona (MIT). Nije bilo razlike u sveukupnom preživljenju, preživljenju bez bolesti, pojavnosti potpune remisije, rizika smrti pri indukcijskom liječenju i relapsa. Rizik nuspojava težeg stupnja je također bio podjednak za ta dva lijeka.

U dvije studije je uspoređen IDA s doksorubicinom (DOX). Pojavnost potpune remisije je bila veća kod liječenja s IDA. Nije bilo razlike u preživljenju bez znakova bolesti i rizika oštećenja srca stupnja 3/4.

U dvije studije je uspoređen IDA s zorubicinom (ZRB). Rizik mukozitisa stupnja 3/4 je bio niži za IDA. Nije nađena razlika za preživljenje bez znakova bolesti, pojavnosti remisije, rizika smrti kod indukcijskog liječenja, težeg stupnja mučnine i povraćanja, proljeva i oštećenja jetre.

Zaključak

Postojeći dokazi ukazuju da je IDA za indukcijsko liječenje novodijagnosticirane AML bolji u odnosu na DNR po produljenju sveukupnog preživljenja i preživljenja bez znakova bolesti, povećanju pojavnosti potpune remisije i smanjenju relapsa, premda IDA može povećati rizik smrti kod indukcijskog liječenja i teži stupanj mukozitisa. Nema dokaza da je IDA bolji od MIT. Nedostatni su dokazi za učinkovitost IDA u odnosu na DOX i ZRB. Također, nema dokaza za razliku učinka IDA u usporedbi s drugim antraciklinima (DNR, MIT, DOX i ZRB) na kvalitetu života.

Bilješka o prijevodu: 

Hrvatski Cochrane
Prevela: Vesna Kušec
Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr

Tools
Information
Share/Save