Hashimotov tireoiditis je česta bolest kod koje dolazi do dugotrajne (kronične) upale štitne žlijezde, što dovodi do smanjenog funkcioniranja žlijezde. To je autoimuna bolest, što znači da vlastiti imunološki sustav bolesnika nadapa štitnu žlijezdu, koja zbog toga više ne može proizvoditi odgovarajuće količine hormona štitne žlijezde (hipotiroidizam). Česte kliničke manifestacije bolesti uključuju osjećaj hladnoće, depresivno raspoloženje, suhu kožu, natečene oči, zatvor stolice, debljanje, usporen rad srca, bol u zglobovima i mišićima te umor. Dio osoba koje boluju od Hashimotovog tireoiditisa imaju povećanu žlijezdu, što se još naziva i guša. Hashimotov tireoidits češće se javlja kod žena nego u muškaraca i u nekim obiteljima postoji sklonost obolijevanju od te bolesti. Bolesnici u isto vrijeme mogu patiti i od drugih autoimunih bolesti kao što su vitiligo, reumatoidni artritis i dijabetes tipa 1. Bolest ne zahtijeva uvijek liječenje, ali kad je liječenje potrebno, onda se liječi davanjem zamjenskih hormona štitnjače (nekad se daje sušeni hormon štitnjače koji nije umjetno proizveden). Selen je esencijalni element u tragovima kojeg naše tijelo treba u malim količinama za uredno funkcioniranje imunološkog sustava i štitne žlijezde.

U ovaj sustavni pregled uključene su 4 studije nejasnog ili visokog rizika od pristranosti, u kojima je sudjelovalo ukupno 463 ispitanika. Srednje trajanje studija bilo je 7,5 mjeseci (3-18 mjeseci). Nijedna od tih studija nije ispitala kvalitetu života povezanu sa zdravljem. Druga dva glavna rezultata koja su autori sustavnog pregleda namjeravali mjeriti, uključujući promjenu u razini nadokndne doze levotiroksina (hormona štitnjače) i cijenu terapije - također nisu bile procijenjene. Jedna studija s visokim rizikom od pristranosti pokazala je statistički značajno povećanje u subjektivnom osjećanju kod ispitanika koji su uzimali 200 mikrograma selena zajedno s levotiroksinom u usporedbi s kombinacijom placeba i levotiroksina - 14 od 18 osoba u prvoj studiji u usporedbi s 3 od 18 osoba u drugoj. Selenmetionin od 200 mikrograma smanjio je razinu protutijela usmjerenih na anti-tiroidnu perokdisazu i iako je promjena u odnosu na prvo mjerenje bila značajna, klinička važnost tog rezultata nije jasna. Nuspojave nisu opisane u dvjema studijama, a u drugim dvjema studijama dodatak selena nije uzrokovao više nuspojava nego placebo. U objema studijama zabilježena je jedna nuspojava u skupini koja je primala 200 mikrograma selenmetionina u kombinaciji s LT₄ skupininaspram niti jedne u kontrolnoj skupini.

Zaključno, rezultati 4 pronađene studije ne daju dovoljno dokaza koji bi poduprili uzimanje selena za liječenje Hashimotova tireoiditisa.