Koje su koristi i rizici anticitokinskih lijekova za ANCA-pozitivni vaskulitis?

Zašto je ovo pitanje važno?

Obrambeni (imunosni) sustav tijela bori se protiv ozljeda ili infekcija slanjem bijelih krvnih stanica da okruže i zaštite zahvaćeno područje. To uzrokuje crvenilo i oteklinu koja se naziva upala.

Vaskulitis je upala krvnih žila. Kod vaskulitisa, umjesto da reagira na štetu, imunosni sustav napada zdrave krvne žile. Razlog ove reakcije često je nepoznat.

Jedna od rijetkih vrsta vaskulitisa je antineutrofilna citoplazmatska antitijela ili ANCA-pozitivan vaskulitis (AAV). AAV pokriva tri različita stanja koja spadaju u istu skupinu jer svi utječu na male krvne žile:

- MPA: mikroskopski poliangiitis;

- GPA: granulomatoza s poliangiitisom;

- EPGA: eozinofilna granulomatoza s poliangiitisom.

Područja tijela koja su najčešće zahvaćena su bubrezi, pluća, zglobovi, uši, nos i živci. Važno je rano liječenje AAV kako bi se spriječilo ozbiljno oštećenje tih organa.

Trenutno preporučeno liječenje za AAV je primjena lijekova koji kontroliraju imunosni sustav i protuupalnih lijekova (steroidi). Međutim, ovakvo liječenje uzrokuje ozbiljne neželjene učinke. Lijekovi koji ciljaju citokine (male molekule koje utječu na reakcije imunosnog sustava) su alternativna opcija liječenja. Kako bismo procijenili koristi i rizike anticitokinskih lijekova, pregledani su dokazi iz znanstvenih istraživanja.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Prvo su pretražena sva relevantna istraživanja u medicinskoj literaturi. Zatim se napravila usporedba rezultata i sažeti su dokazi iz svih istraživanja. Na kraju je procijenjena sigurnost dokaza. Uzeti su u obzir čimbenici kao što su način provođenja istraživanja, veličina istraživanja i dosljednost rezultata kroz istraživanja. Na temelju procjena kategorizirani su dokazi kao vrlo niske, niske, umjerene ili visoke sigurnosti.

Ključni rezultati

Pronađena su četiri istraživanja s ukupno 440 odraslih ispitanika iz SAD-a i Europe. Prosječna dob ispitanika kretala se između 48 i 56 godina. Liječili su se između dva i 25 mjeseci, a zatim su praćeni između osam tjedana i četiri godine. Tri istraživanja uspoređivala su anticitokinske lijekove (mepolizumab, belimumab i etanercept) s placebom (lažnim lijekom), a jedno istraživanje uspoređivalo je dva različita anticitokinska lijeka (rituximab i infliximab). Tri istraživanja bila su barem djelomično financirana od farmaceutskih tvrtki.

Mepolizumab naspram placeba kod ispitanika s EGPA koja se vratila nakon početnog liječenja ili nije reagirala na početno liječenje

Dokazi umjerene sigurnosti ukazuju da mepolizumab vjerojatno smanjuje vjerojatnost povratka bolesti u roku od godinu dana od liječenja.

Dokazi niske sigurnosti sugeriraju da mepolizumab:

- može malo ili nimalo utjecati na smrtnost;

- može povećati vjerojatnost da bolest djelomično ili u potpunosti nestane na najmanje 24 tjedna, a može povećati šanse da taj nestanak traje najmanje daljnjih šest mjeseci;

- može malo ili nimalo utjecati na neželjene događaje, ozbiljne neželjene događaje ili povlačenje ispitanika iz istraživanja zbog neželjenih događaja.

Utjecaj mepolizumaba na pojavu bolesti (pogoršanje) nije poznat, jer to nije bilo mjereno.

Etanercept ili belimumab naspram placeba kod ispitanika s GPA i MPA

Dokazi umjerene sigurnosti ukazuju da etanercept vjerojatno malo ili nimalo ne utječe na pojavu bolesti.

Dokazi niske sigurnosti ukazuju na to da etanercept ili belimumab mogu malo ili nimalo utjecati na:

- smrtnost;

- potpuno nestajanje bolesti na najmanje 24 tjedna ili nestanak koji traje najmanje još šest mjeseci nakon toga;

- snažni povratak bolesti;

- neželjene događaje ili teške/ozbiljne neželjene događaje

Dokazi male sigurnosti govore da etanercept ili belimumab mogu malo povećati šanse da se ispitanici povuku iz istraživanja zbog neželjenih događaja.

Infliximab naspram rituximaba, plus steroidi i citotoksična sredstva (tvari koje ubijaju stanice), kod osoba s GPA koje nisu reagirale na druge vrste liječenja

Jedno istraživanje bilo je premalo za procjenu razlika između načina liječenja (dokazi vrlo male sigurnosti).

Zaključak:

Mepolizumab vjerojatno smanjuje vjerojatnost da se bolest vrati u roku od godinu dana liječenja, a etanercept vjerojatno malo ili nimalo ne utječe na pojavu bolesti. Mala je sigurnost u ostale potencijalne koristi ili rizike anticitokinskih lijekova, jer su dokazi male ili vrlo male sigurnosti. Vjerojatno će daljnja istraživanja promijeniti rezultate ovog sustavnog pregleda.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled su uključeni dokazi objavljeni do kolovoza 2019.

Bilješke prijevoda: 

Hrvatski Cochrane. Prevela: Jelena Sulić. Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr

Tools
Information
Share/Save