Ključna poruka

Ne možemo biti sigurni hoće li uklanjanje mrtvog ili zaraženog tkiva s kirurških rana ili njega koja se obično pruža utjecati na to koliko je vremena potrebno da se ukloni svo mrtvo tkivo iz rane i da rana zacijeli.

Što smo htjeli saznati?

Nakon kirurškog zahvata većina kirurških rana prirodno zacjeljuje bez komplikacija. Međutim, može doći do komplikacija kao što je infekcija, što može dovesti do odgođenog zacjeljivanja. Postoji mnogo različitih metoda uklanjanja mrtvog ili zaraženog tkiva (što se naziva debridman), poput kirurškog uklanjanja tkiva, uporabe enzima (proteina koji se pojavljuju u prirodi koji otapaju tkivo) i mehaničkih metoda (na primjer, posebna suha gaza koja se uklanja kada se tkivo zalijepi za nju). Htjeli smo istražiti različite načine uklanjanja mrtvog ili inficiranog tkiva iz rana nakon kirurških operacija i saznati kako oni utječu na vrijeme koje je potrebno da se ukloni svo mrtvo tkivo iz rane i da rana zacijeli.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražili smo medicinske baze podataka za dobro osmišljena istraživanja koja uključuju ljude bilo koje dobi i koja su uspoređivala jednu metodu debridmana sa lažnom terapijom (placebo), skupinom bez liječenja ili s drugom metodom debridmana nakon operacije.

Što smo pronašli?

Pronašli smo šest istraživanja provedenih od 1979. do 2014. godine koja su uspoređivala različite vrste debridmana rana s načinom na koji se obično pruža njega za rane koje su imale mrtvo tkivo u nakon operacije. Svih šest istraživanja uspoređivalo je različite metode debridmana ili različite vrste uobičajene njege, što znači da nismo mogli kombinirati rezultate. Ukupni broj ispitanika u istraživanjima bio je 265, a dob sudionika se kretala u rasponu od tri do 91 godine. Istraživanja su provedena u bolnicama u Kini, Danskoj, Belgiji i Velikoj Britaniji.

Četiri istraživanja uspoređivala su metodu liječenja koja potiče prirodni proces zacjeljivanja rana u tijelu (nazvan autolitički) s različitim vrstama uobičajene njege. Otkrili smo da ova metoda može malo ili nimalo utjecati na to koliko je vremena potrebno za uklanjanje cijelog mrtvog tkiva. Jedno je istraživanje uspoređivalo enzime s uobičajenom njegom i otkrili smo da ova metoda može malo ili nimalo utjecati na to koliko je vremena potrebno za uklanjanje cijelog mrtvog tkiva. Jedna je istraživanje uspoređivalo različite metode uklanjanja mrtvog tkiva kirurškim zahvatom (jedno operacijom "ključanice", laparoskopski, a drugo "normalnom" operacijom). Utvrdili smo da laparoskopska operacija za uklanjanje mrtvog tkiva može imati mali ili nikakav učinak na vrijeme potrebno za zacjeljivanje rane, ali nismo sigurni u ove rezultate. Samo tri istraživanja (dva autolitička i jedno koje je koristilo enzim) prijavila ozbiljne štetne događaje koji su doveli do prekida liječenja ili prijema u bolnicu. Možda nema razlike u smrtnosti i ozbiljnim štetnim događajima između ovih metoda liječenja.

Sveukupno, sva su istraživanja pokazala da nije jasno je li bilo koja vrsta debridmana rane bolja od uobičajene njege u smanjenju vremena potrebnog za uklanjanje svog mrtvog tkiva, vremena do potpunog zacjeljivanja, ozbiljnih štetnih događaja koji su doveli do prekida liječenja ili prijema u bolnicu .

Koja su ograničenja ovih dokaza?

Općenito, vrlo smo nesigurni oko ovih dokaza, uglavnom zato što su istraživanja uključivala mali broj sudionika i nisu dobro prikazala rezultate. Osim toga, pet istraživanja koristilo je proizvode za debridman koji se više ne koriste u kliničkoj praksi.

Datum pretraživanja dokaza

Pretraživali smo istraživanja objavljena do listopada 2021. godine.