Cilj Cochraneovog sustavnog pregleda

Pregledani su dokazi o učincima pružanja informacija osobama nakon što su doživjele moždani udar. To su osobe koje su doživjele moždani udar ili mini-moždani udar (prolazni ishemijski napad, TIA (engl. transient ischaemic attack)) ili njihovi njegovatelji, poput prijatelja i obitelji. Prvenstveno se pratio učinak pružanja informacija na njihovo znanje o moždanom udaru i njezi nakon istog te na njihovo raspoloženje i kvalitetu života.

Dosadašnje spoznaje

Moždani udar iznenadni je gubitak moždane funkcije koji je uzrokovan smanjenom opskrbom mozga krvlju. Moždani udar može dovesti do smrti ili fizičkih i psihičkih problema. Može imati veliki utjecaj na život osobe i živote ljudi oko nje.

Osobe koje su preživjele moždani udar i njihovi njegovatelji često kažu da nisu dobili dovoljno informacija o moždanom udaru. Često se ne osjećaju spremnima za život nakon izlaska iz bolnice. Neki od njih kažu da su bili preopterećeni situacijom. Informacije im nisu objašnjene ili su im pružene u krivo vrijeme. Informacije mogu pomoći osobama da bolje upravljaju svojim zdravljem i da se prilagode životu nakon moždanog udara.

Željelo se saznati je li bolje ili lošije dobiti dodatne informacije. Željelo se saznati i je li važan način na koji su im informacije pružene.

Značajke istraživanja

Pronađena su 33 istraživanja koja uključuju 5,255 osoba koje su preživjele moždani udar i 3,134 njegovatelja. U 11 istraživanja, informacije su im pružene pasivno u obliku letka, DVD-a, anamneze ili personalizirane knjižice. U 22 istraživanja, informacije su im pružene aktivno, često u kombinaciji razgovora, demonstracija, sastanaka i telefonskih poziva.

Ključni rezultati

Osobama koje su preživjele moždani udar, aktivno pružanje informacija može poboljšati znanje o moždanom udaru i njezi nakon moždanog udara. To im može malo ublažiti anksioznost i depresiju, ali taj učinak možda neće biti primjetan. Također može poboljšati kvalitetu života. Dokazi su bili manje jasni za pasivno pružanje informacija. Međutim, takvo pružanje informacija može malo pogoršati anksioznost i depresiju. No taj učinak možda neće biti primjetan. Dokazi za njegovatelje nisu sigurni ili ih nema.

Pouzdanost dokaza

Pouzdanost dokaza je bila niska ili vrlo niska. Dokazi da aktivno pružanje informacija osobama koje su preživjele moždani udar ublažuje simptome depresije bili su umjereno pouzdani. Pouzdanost dokaza često su ograničavali sljedeći čimbenici.

• Sudionici istraživanja znali su pruža li im se više informacija nego inače. Moguće je da je to utjecalo na ono što su radili ili rekli kako se osjećaju.
• U istraživanja je uključen premali broj ljudi.
• Rezultati nisu bili precizni, stoga nisu mogli pokazati ni dobrobiti ni štetu.
• Rezultati pojedinačnih istraživanja nisu se međusobno dovoljno podudarali.

Datum pretraživanja dokaza

Istraživanja su pretražena u svibnju i lipnju 2019. godine, a jedna je baza podataka pretražena ponovno u rujnu 2020. godine. Istraživanja su objavljena između 1987. i 2019. godine.