Koliko treba trajati liječenje u bolnici pacijenata koji pate od ozbiljne duševne bolesti

Nakon 1960 g. došlo je do zatvaranja velikih psihijatrijskih bolnica u Sjevernoj Americi i većem dijelu Europe i do osnivanja odjela za psihijatriju u manjim lokalnim bolnicama. Promijenio se i medicinski stav oko toga bi li oboljeli od duševne bolesti trebali provesti u bolnici mjesece i godine ili samo par tjedana. Napredak u terapiji duševnih bolesti pomoću lijekova omogućio je brigu za oboljele u zajednici. Zahvaljujući tome u razvijenim zemljama je duljina liječenja duševnih bolesnika u bolnici (hospitalizacije) relativno kraća i stoga su velike psihijatrijske bolnice i azili skoro nestali. Usprkos tome pitanje je koliko su kratki prijemi korisni za bolesnika jer s jedne strane nisu institucionalizirani ili su pak štetni zato što nisu do kraja razjašnjeni uzorci i simptomi bolesti. Odgovor na to pitanje je još kompliciraniji zbog toga što postoje pacijenti koji imaju kratke, ali česte prijeme u bolnicu, a i oni koji usprkos terapiji ostaju u bolnici dugo.

Cilj ovog Cochrane sustavnog preglednog članka je bio analizirati dokaze iz kliničkih pokusa u kojima je istraženo kolika je optimalna duljina boravka duševnih bolesnika u bolnici. Rezultati se temelje na pretraživanju literature koje je provedeno 2012. godine. U sustavni pregled je nakon pretraživanja literature uključeno šest randomiziranih studija koje uspoređuju kratki boravak u bolnici s duljom ili standardnom duljinom boravka. Nikakve razlike nisu pronađene u broju ponovnih primitaka u bolnicu, mentalnom stanju, broju osoba koje su ranije odustale od sudjelovanja u istraživanju, rizika smrti te osoba koje se nisu pojavile na kontrolnom pregledu. Postoji značajna razlika u socijalnom funkcioniranju koja ide u prilog hospitalizacijama kraćeg trajanja. Ograničeni dokazi ukazuju da kratkotrajni boravci u bolnici ne potiču učestale ponovne hospitalizacije ili slabu brigu oko pacijenta.

To bi značilo da pacijenti koji su primljeni u bolnicu zbog mentalnih bolesti trebaju znati da kratki boravak (kraći od 28 dana) nije povezan s većom vjerojatnošću ponovne hospitalizacije, ranijeg prekida bolničkog liječenja ili gubitak kontakta sa zdravstvenom službom ako ranije odu iz bolnice nego ako u bolnici ostanu dulje vrijeme. Pacijenti s kraćim boravkom češće napuštaju bolnicu na dan kada je i predviđen otpust i imaju veću vjerojatnost pronalaska posla. Za psihijatre, političare i zdravstvene djelatnike je važno znati da kratke hospitalizacije neće dovesti do učestalih rehospitalizacija i lošije i fragmentirane skrbi za pacijenta.

No, pokazalo se da su svi dokazi uključeni u ovaj pregledni članak slabe kvalitete, prema mišljenju autora sustavnog pregleda. Opravdano je provesti dodatna istraživanja koja će biti usmjerena na važne ishode poput smrti, samoozljeđivanja, ozljeđivanja drugih, zaposlenja, kriminalnog ponašanja, mentalnog stanja, zadovoljstva liječenjem i osobljem, gubitka stanovanja, socijalnih ili obiteljskih odnosa, kao i procjenu isplativosti.

Ovaj laički sažetak u engleskom originalu napisao je Benjamin Gray iz udruge Rethink Mental Illness.

Bilješka o prijevodu: 

Hrvatski Cochrane
Prevela: Jana Pušić Brezovnjački
 Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr

Tools
Information
Share/Save