Kronične bolesti su vodeći uzrok smrtnosti diljem svijeta. Iako je usvajanje zdrave prehrane prepoznato kao važna komponenta u njihovoj prevenciji i liječenju, mnogi pojedinci s rizikom od kroničnih bolesti se ne drže preporučenih preporuka o prehrani. Metode koje se koriste kako bi se pospješile promjene u prehrambenim navikama kroz savjete o prehrani (definirane u ovom sažetku kao "intervencije") mogle bi poboljšati suradljivost ljudi po pitanju savjeta o prehrani. Zato su u ovom Cochrane sustavnom pregledu analizirana istraživanja o intervencijama čiji je cilj bio poboljšati suradljivost po pitanju savjeta o prehrani za sprječavanje i liječenje kroničnih bolesti u odraslih.

Pronađeno je 38 relevantnih studija s ukupno 9445 sudionika koja su proučavala nekoliko tipova intervencija za poboljšanje privrženosti savjetima o prehrani za prevenciju i rješavanje mnogih kroničnih bolesti. Glavne uključene kronične bolesti bile su kardiovaskularne bolesti, dijabetes, hipertenzija i bolesti bubrega. Intervencije koje su pokazale poboljšanje u barem jednom ishodu privrženosti savjetima o prehrani su: podsjetnik telefonskim pozivom, ugovor, povratna informacija, pomagala u prehrani i još kompleksnije intervencije uključujući multiple intervencije. Ipak, ove intervencije i nisu pokazale razlike u nekim ishodima privrženosti prehrani u usporedbi s kontrolnom/grupom s uobičajenom njegom što čini ove rezultate neuvjerljivima u dokazivanju najdjelotvornije intervencije za poboljšanje savjeta o prehrani. Zanimljivo je da su sve studije koje su uključile pacijente s bolestima bubrega opisale razliku u barem jednom ishodu o pridržavanju savjetima o ishrani u korist intervencijske grupe, bez obzira koja je intervencija pružena. Većina istraživanja koja su opisala rezultate o pridržavanju propisanoj prehrani u korist intervencijske grupe u usporedbi s kontrolnom/ grupom s uobičajenom njegom u kratkom periodu isto tako nije opisala značajne učinke u kasnijim razdobljima. Istraživanja koja su istraživala intervencije kao grupne sastanke, individualne sastanke, podsjetnike, restrikcije i tehnike promjene ponašanja nisu pokazale statistički značajnu razliku ishoda suradljivosti po pitanju propisane prehrane koja bi pokazala bolje rezultate u intervencijskoj skupini. Na koncu valja naglasiti kako su intervencije bile uglavnom kratkog trajanja, studije su koristile različite metode za mjerenje suradljivosti i kvaliteta studija je općenito bila niska.