Istraživačko pitanje

Jesu li analozi inzulina kratkotrajnog djelovanja korisniji od uobičajenog humanog inzulina za odrasle s dijabetesom tipa 1?

Dosadašnje spoznaje

Šećerna bolest (diabetes melitus) je stanje u kojem je razina šećera u krvi previsoka. Inzulin je hormon koji regulira razinu glukoze u krvi, a luči ga gušterača (mali organ smješten iza želuca). U ljudi koji boluju od dijabetesa tipa 1, gušterača ne proizvodi inzulin, pa oni moraju ubrizgavati inzulin kako bi kontrolirali i održavali razinu glukoze u krvi. Brzodjelujući analozi inzulina (tvornički inzulini poput lispro, aspart ili glulizin inzulina) djeluju brže od prirodnog ljudskog inzulina. Mogu biti aplicirani neposredno pred obrok te mogu sniziti razine šećera u krvi nakon unosa hrane.

Značajke istraživanja

Pronašli smo devet randomiziranih kontroliranih ispitivanja (klinička istraživanja u kojima su ljudi nasumično svrstani u jednu od dvije ili više terapijskih skupina) koja su uspoređivala analoge inzulina, inzulin lispro i inzulin aspart, s uobičajenim humanim inzulinom kojeg je uzimalo 2,693 sudionika. Sudionici u uključenim istraživanjima praćeni su između 24 i 52 tjedna.

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 15. travnja 2015.

Ključni rezultati

Prema našoj analizi, brzodjelujući analozi inzulina bili su nešto bolji od uobičajenog humanog inzulina u pogledu dugotrajne kontrole glikemije (glukoza u krvi na kontroliranim razinama) i pokazivali su slične razine epizoda niskog šećera u krvi (tzv. hipoglikemija), posebice ozbiljne noćne hipoglikemije. Nisu pronađene informacije koje se tiču kasnih komplikacija dijabetesa, poput problema sa očima, bubrezima ili stopalima. Istraživanja nisu izvijestila o troškovima i bila su prekratke za pouzdanu procjenu smrti iz bilo kojeg razloga. Također nismo pronašli jasne dokaze o izraženom učinku analoga inzulina na kvalitetu života povezanu sa zdravljem (a to je fizičko, mentalno, emocionalno i socijalno zdravlje).

Kvaliteta dokaza

Kvaliteta uključenih istraživanja bila je niska ili vrlo niska, uglavnom zato što niti jedno istraživanje nije bilo zaslijepljeno (u kojem zdravstveni radnici i sudionici ne znaju koju su terapiju dobili), tako da postoji rizik od pristranosti, posebno za ishode poput epizoda hipoglikemije. Nadalje, nekoliko istraživanja pokazalo je nedosljednosti u izvještavanju o metodama i rezultatima.