Terapija simulirane prisutnosti za demenciju

Istraživačko pitanje

Može li se terapijom simulirane prisutnosti (SPT) liječiti problematično ponašanje i poboljšati kvaliteta života osoba s demencijom?

Dosadašnje spoznaje

Demencija je bolest koja se najčešće javlja među starijim osobama i kod koje se pamćenje i druge moždane funkcije pogoršavaju te ljudi postupno postaju ovisni o tuđoj skrbi. Mnogi ljudi s demencijom, posebno u kasnijim fazama, ponekad pokazuju znakove uznemirenosti ili se ponašaju na načine koje njihovi skrbnici teško podnose. Postoji veliki interes za pronalaženje načina njenog liječenja bez uporabe lijekova. Terapija simulirane prisutnosti vrsta je liječenja koja se uglavnom upotrebljava u domovima za starije i nemoćne. To uključuje reproduciranje personaliziranih videozapisa ili audio snimki članova obitelji osobi s demencijom kada je uznemirena ili pod stresom.

Značajke istraživanja

Tražili smo ispitivanja koja su uspoređivala SPT s uobičajenom njegom ili s nekim drugim načinom liječenja. Idealno bi bilo da su osobe s demencijom nasumično raspoređene u jednu ili drugu skupinu liječenja, ali uključili smo i ispitivanja čak i ako raspodjela u skupine liječenja nije bila strogo nasumična.

Pronašli smo tri ispitivanja koja su zadovoljila naše kriterije uključivanja. Svih 144 ispitanika živjelo je u domovima za starije i nemoćne osobe. Većina su bile žene s prosječnom dobi preko 80 godina i teškom demencijom. Način primjene SPT-a bio je drugačiji u svakom ispitivanju. U svim ispitivanjima korišteno je više od jednog usporednog načina liječenja, a koji su se razlikovali između ispitivanja. Sva su ispitivanja pokušala izmjeriti učinak na uznemireno ponašanje, ali uz uporabu različitih pristupa.

Ključni rezultati

Budući da su se ispitivanja međusobno veoma razlikovala, nismo mogli objediniti rezultate. Pojedinačno, svako ispitivanje izvijestilo je o različitim metodama za procjenu učinka SPT-a na probleme u ponašanju, a rezultati su se razlikovali ovisno o metodi korištenoj za mjerenje ishoda.

Ni jedno od istraživanja nije procjenjivalo kvalitetu života, učinak na svakodnevne aktivnosti, učinak na skrbnike ili vjerojatnost odustajanja ispitanika od istraživanja.

Kvaliteta dokaza

Istraživanja su bila mala i svako je imalo problem s metodama, što je moglo utjecati na objektivnost njihovih rezultata. Stoga smatramo da je ukupna kvaliteta dokaza vrlo niska, što znači da uopće ne možemo biti sigurni u rezultate.

Zaključak

Nije provedeno dovoljno visokokvalitetnih istraživanja koja bi nam omogućila da procijenimo može li SPT pomoći osobama s demencijom koje su u uznemirene ili pod stresom.