Ključne poruke

1. Blokatori kalcijskih kanala mogu smanjiti količinu željeza u srcu i smanjiti opterećenje željezom u jetri kod osoba s transfuzijski ovisnom beta-talasemijom nakon 12 mjeseci liječenja.
2. Potrebna su veća i duža ispitivanja kako bi se bolje razumjele dobrobiti i štete blokatora kalcijskih kanala kod osoba s transfuzijski ovisnom talasemijom.

Što je transfuzijski ovisna beta-talasemija?

Beta-talasemija nasljedni je poremećaj krvi. Osobe s beta-talasemijom ne proizvode dovoljno hemoglobina (protein u crvenim krvnim stanicama koji sadrži željezo i prenosi kisik po tijelu). Stoga te osobe mogu osjetiti simptome anemije: umor, slabost, vrtoglavicu ili nedostatak zraka. Najozbiljniji oblik beta-talasemije naziva se transfuzijski ovisna beta-talasemija jer osobe koje je imaju trebaju česte transfuzije krvi. Ozbiljan nedostatak tog liječenja je to što uzrokuje nakupljanje viška željeza u srcu i dovodi do oštećenja srca. Srčane komplikacije najčešći su uzrok smrti i invalidnosti kod osoba s beta-talasemijom koje redovito primaju transfuzije krvi.

Uobičajena je praksa davanje lijekova (poznatih kao kelatori) osobama s transfuzijski ovisnom beta-talasemijom radi smanjenja količine željeza u tijelu. Osim toga, istraživanja su pokazala da željezo ulazi u srce putevima koji se nazivaju kalcijski kanali, a lijekovi koji blokiraju te puteve (blokatori kalcijskih kanala) mogu smanjiti unos željeza u srce. Međutim, nejasno je koliko je to liječenje učinkovito i sigurno za osobe s beta-talasemijom.

Koji je cilj ovog sustavnog pregleda?

Autori su željeli utvrditi može li primjena blokatora kalcijskih kanala, zajedno s kelatorima, spriječiti disfunkciju srca uzrokovanu prekomjernim nakupljanjem željeza kod osoba s beta-talasemijom koje primaju redovite transfuzije krvi.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Tražena su istraživanja koja su istraživala blokatore kalcijskih kanala zajedno s kelatorima u usporedbi s primjenom samih kelatora ili kelatora uz dodatak placeba (lažnog lijeka). Uspoređeni su i sažeti rezultati istraživanja te je ocijenjena vjerodostojnost dokaza, temeljena na čimbenicima kao što su metode i veličine istraživanja.

Što je pronađeno?

U ovaj je sustavni pregled uključeno šest istraživanja s ukupno 253 osobe s transfuzijski ovisnom beta-talasemijom. Svi su ispitanici imali značajno preopterećenje željezom te su primali standardnu kelacijsku terapiju. Ispitanici su nasumično raspodijeljeni u dvije skupine: jedna je primala amlodipin (blokator kalcijskih kanala) uz kelatore, dok je druga skupina dobivala samo kelatore ili kelatore u kombinaciji s placebom. Istraživanja su trajala šest do 12 mjeseci.

Ključni rezultati

Amlodipin može smanjiti količinu željeza u srcu i smanjiti opterećenje jetre željezom nakon 12 mjeseci liječenja. Nakon samo šest mjeseci liječenja nije bilo razlike u ovim ishodima između skupina. Razlike nije bilo ni u drugim ishodima (poput razine željeza u krvi, razine željeza u jetri i drugih parametara srčane funkcije) nakon šest ili 12 mjeseci, iako su rezultati nakon šest mjeseci bili vrlo nepouzdani. U istraživanjima nisu navedeni podaci o ozbiljnijim neželjenim učincima, no postoji mogućnost većeg rizika od oticanja gležnjeva kod primjene amlodipina. Ni u jednom istraživanju nisu navedeni podatci o smrtnim slučajevima niti o promjenama u nekoliko parametara srčane funkcije (pronađeni su podatci za samo jedan parametar), električnoj aktivnosti srca, kvaliteti života, postotku osoba koje su se pridržavale liječenja ili o troškovima.

Potrebna su veća i dugoročna istraživanja kako bi se bolje razumjela učinkovitost i sigurnost blokatora kalcijskih kanala kod osoba s transfuzijski ovisnom talasemijom.

Koja su ograničenja ovih dokaza?

Rezultati nakon 12 mjeseci pokazuju da amlodipin može smanjiti količinu željeza u srcu i smanjiti opterećenje jetre željezom, no postoji ograničeno povjerenje u većinu rezultata nakon 12 mjeseci, uglavnom zbog male veličine istraživanja i mogućnosti da su ispitanici bili svjesni koje su liječenje dobili.

Datum pretraživanja dokaza

Ovo je obnovljena inačica sustavnoga pregleda prvi put objavljenog 2018. godine. U ovaj sustavni pregled uključeni su dokazi objavljeni do siječnja 2022. godine.