Istraživačko pitanje
Pregledani su dokazi o učinku leukotrienskih inhibitora na kliničke rezultate u dojenčadi i male djece s bronhiolitisom.

Dosadašnje spoznaje
Jedna od najčešćih respiratornih bolesti u dojenčadi je bronhiolitis, upala malih dišnih puteva u plućima. Bronhiolitis može biti uzrokovan virusima kao što su respiratorni sincicijski virus ili virus gripe. Simptomi uključuju curenje nosa, teško disanje, kašalj i kihanje. Povezan je sa značajnim rizikom od pobola i može zahtijevati liječenje u bolnici. Leukotrienski inhibitori bi trebali ublažiti upalu dišnih puteva, što znači da bi trebali pomoći u smanjivanju upale dišnih puteva koja se veže uz bronhiolitis. Pregledani su dokazi iz randomiziranih kontroliranih istraživanja kako bi se utvrdilo jesu li leukotrienski inhibitori bolji od placeba u djece mlađe od dvije godine s bronhiolitisom.

Obilježja studija
Pregledani su dokazi objavljeni do svibnja 2014. Pronađeno je pet randomiziranih kontroliranih istraživanja (1296 sudionika dobi do dvije godine) koja su uspoređivala montelukast (leukotrienski inhibitor) s placebom u dojenčadi i male djece hospitalizirane zbog bronhiolitisa.

Ključni dokazi
Glavni su ispitivani rezultati bili duljina boravka u bolnici i smrtnost od svih uzroka. Sporedni rezultati su uključivali ocjenu kliničke ozbiljnosti, postotak dana bez simptoma, postotak djece čije je stanje zahtijevalo primjenu ventilacije, ponavljajuće teško disanje, zasićenost kisika, frekvencija disanja i kliničke nuspojave.

Nije bilo jasno kakvi su učinci montelukasta na duljinu boravka u bolnici i ocjenu kliničke ozbiljnosti zbog velikih razlika između rezultata istraživanja i širokog raspona različitih rezultata za procijenjene učinke terapije Podaci o danima bez simptoma i učestalosti ponavljajućeg teškog disanja, nađeni samo u jednostruko slijepim istraživanjima i individualnoj analizi ovih istraživanja, nisu pokazali značajnu razliku između pokusne i kontrolne skupine. Jedna studija s 952 djece je opisala pojavu dvije smrti u skupini koja je primala leukotrienske inhibitore: u oba slučaja je dokazano da smrt nije vezana uz upotrebu lijeka. Nisu pronađeni podaci za postotak djece kojima je bilo potrebno umjetno disanje, kao ni za saturaciju kisika i frekvenciju disanja. Tri studije su prikazale učestalost nuspojava, uključujući proljev, teško disanje koje bi nastupilo ubrzo nakon primjene lijeka i osip. Nisu nađene razlike između dviju skupina (pokusne i kontrolne).

Kvaliteta dokaza
Kvaliteta dokaza za duljinu boravka u bolnici i kliničku ozbiljnost je procijenjena niskom uslijed nedosljednosti i nepreciznosti zbog male veličine uzorka i širokog intervala pouzdanosti, koji ne isključuje mogućnost niti štete niti koristi. Zaključno, trenutno dostupni dokazi ne dopuštaju donošenje definitivnih zaključaka o učincima i sigurnosti leukotrienskih inhibitora u dojenčadi i male djece s bronhiolitisom.