Istraživačko pitanje
Ovaj Cochraneov sustavni pregled literature ispituje učinkovitost i sigurnost bioidentičnih hormona u usporebi s nikakvim liječenjem ili ne-bioidentičnim hormonima (hormonsko nadomjesno liječenje) za vazomotoričke simptome u perimenopauzi.

Dosadašnje spoznaje
Postoje različite vrste hormonskog liječenja vazomotoričkih simptoma u menopauzi. Bioidentični hormoni su kemijski jednaki onima u ljudskom tijelu. Postoji više vrsta koji su ispitani i dostupni na recept. Mnoge žene su se odlučile za bioidentične hormone na temelju pretpostavke da su manje škodljivi od drugih oblika hormonskog nadomjesnog liječenja. Nije poznata učinkovitost i sigurnost bioidentičnih hormona u usporedbi s hormonskim nadomjesnim liječenjem, te su ti dokazi ispitani u ovom pregledu literature.

Obilježja studija
Ovim pregledom su obuhvaćene 23 randomizirane kontrolirane studije koje su provedene do srpnja 2015. Tri studije su uključile 5779 žena u perimenopauzi koje su imale vrućine. Većina studija (20/23) je uključila samo one žene koje su imale srednje do jake vrućine. Noćno znojenje nije ispitano niti u jednoj studiji.

Ključni rezultati
Nađen je dokaz niske do srednje kvalitete da su bioidentični hormoni (razne vrste i doze) učinkovitiji u usporedbi s placebom u smanjenju učestalosti jačih vrućina u žena u perimenopauzi. Dokaz niske do srednje kvalitete postoji za veću učestalost nuspojava, glavobolje, vaginalnog krvarenja, bolnih dojki i kožnih reakcija kod primjene bioidentičnih hormona. Neki dokazi ukazuju da više doze bioidentičnih hormona su učinkovitiji, ali s većim rizikom nuspojava. Za sada nema dokaza o dugoročnoj sigurnosti bioidentičnih hormona, tj. infarkta, moždanog udara ili karcinoma dojke. Sve žene koje imaju maternicu i uzimaju neki oblik estrogena također moraju uzimati i progestogen, budući da sam estrogen uzrokuje hiperplaziju endometrija.

Nema kvalitetnih dokaza o razlici između učinka bioidentičnih hormona i hormonskog nadomjesnog liječenja, te su podaci o nuspojavama nedosljedni. Kvaliteta dokaza je nedostatna za pouzdano zaključivanje o ovoj usporedbi.

Kvaliteta dokaza
Glavno ograničenje kvalitete dokaza je pristranost studija (loša metodologija prikaza), nepreciznost i nedostatak podataka koji su pogodni za analizu.