Sifilis je spolno prenosiva bolest koju uzrokuju bakterija Treponema palidum. Velik je zdravstveni problem u zemljama u razvoju, a bolest se razvija u četiri stadija te je potencijalno smrtonosna ako se ne liječi. Trudnica koja je inficirana može prenijeti infekciju na svoje dijete, što može uzrokovati teško stanje u živorođenog djeteta, ili mrtvorođenje ili smrt novorođenčeta. Infekcija se može prenijeti izravnim dodirom s jedne osobe na drugu preko otvorenih rana na usnama, u ustima ili drugim područjima, te tijekom vaginalnog, analnog ili oralnog spolnog odnosa. Otvorene rane povećavaju rizik i od infekcije virusom HIVa (engl. Human Immunodeficiency Virus). Univerzalni testovi probira na sifilis unutar postojećeg programa za skrb prije poroda zagovarali su se kao učinkovit način za smanjenje negativnih rezultata i ishoda u slučaju sifilisa. Međutim, unatoč desetljećima provođenja programa testiranja na sifilis i značajnog napretka u tehnologiji probira, uspješno sprječavanje i liječenje sifilisa ostalo je ograničeno. Većinom je to posljedica prekasnog otkrivanja i liječenja bolesti u zaraženih trudnica. Tehnički i logistički problemi testiranja, nedostatak skrbi i loša kvaliteta usluga pridonose negativnim rezultatima u slučaju sifilisa. Stoga je ključno da se provedu dostupna randomizirana kontrolirana ispitivanja da bi se utvrdilo koje vrste testiranja na sifilis su najučinkovitije u zemljama u razvoju.

U ovom Cochrane sustavnom pregledu pronađene su dvije studije u kojima se provodilo testiranje na licu mjesta (na mjestu pregleda pacijenta, engl. point-of-care) na sifilis nasuprot standardnim metodama testiranja. Prva studija je provedena u Mongoliji gdje je brzi test na Treponemu uspoređen sa standardnim. Testiranje na mjestu pregleda omogućilo je probir, rezultate testiranja i liječenje u istom danu. Studija je opisala značajno poboljšanje u usporedbi sa standardnim probirom u pokrivenosti probira, otkrivanju slučajeva i liječenja, kako prilikom prvog posjeta, tako i u trećem trimestru. Drugo je ispitivanje provedeno u primarnim zdravstvenim klinikama u ruralnoj Južnoj Africi. Probir na licu mjesta s pomoću testa brze reakcije u plazmi (RPR) uspoređen je sa standardnim ispitivanjem. U toj su studiji prijavljene tehničke i logističke poteškoće jer među ženama koje su na testu RPR bile pozitivne na sifilis nije bilo jasnog smanjenja smrti djeteta prije rođenja u usporedbi sa standardnim testiranjem.

Obje studije su uglavnom imale visok ili nejasan rizik od pristranosti. U jednom pokusu, u Mongoliji, na licu mjesta, probir je bio bolji u otkrivanju slučajeva sifilisa. Poželjno je provesti više studija, posebno u područjima gdje je teret bolesti u porastu i gdje je HIV koinfekcija vjerojatna zbog velike učestalosti virusa.