Istraživačko pitanje

Srpasta anemija nasljedni je poremećaj proteina hemoglobina, koji se nalazi u crvenim krvnim stanicama i čija je funkcija prenošenje kisika. Kod takvog se stanja abnormalni hemoglobin S jednog roditelja poklopio s drugim abnormalnim hemoglobinom drugog roditelja. Hemoglobin S naslijeđen od oba roditelja (genotip HbSS) uzrokuje bolest koja se zove srpasta anemija i najčešći je oblik tog stanja.

Zašto je ovaj Cochrane sustavni pregled važan?

Kad je koncentracija kisika niska, hemoglobin S kristalizira i uzrokuje promene oblika crvenih krvnih stanica (eritrocita) koje poprime oblik srpa. Takav oblik crvenih krvnih stanica smanjuje njihovu mogućnost manevriranja kroz vrlo male krvne žile što uzrokuje blokadu krvnih žila i rano uništenje samih crvenih krvnih stanica. Raspad crvenih krvnih stanica kao i masovno udruživanje oštećenih crvenih krvnih stanica u jetri i slezeni uzrokuje anemiju. Bolest u akutnom stanju uključuju bolne krize, plućnu emboliju, akutni sindrom prsnog koša i kongestivno zatajenje srca. Stoga trudnice koje imaju srpastu anemiju zahtijevaju pažljivo liječenje.

Ovisno o protokolu institucije gdje se trudnica liječi, transfuzija se krvi može dati trudnici s HbSS-om u razmacima s relativno malo ili bez simptoma bolesti kako bi se poboljšao kapacitet za prenosivost kisika putem krvi na način da se poveća koncentracija hemoglobina u krvi, a smanje razine hemoglobina S; ili samo onda kada je indicirano, odnosno kada je došlo do razvoja medicinskih komplikacija ili komplikacija vezanih uz trudnoću. Davanje krvi u učestalim razmacima povlači za sobom rizike kao što su krvlju prenosive bolesti i prekomjerne razine željeza.

Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda literature bio je utvrditi je li davanje krvi u razmacima prije ozbiljnih komplikacija u usporedbi s davanjem krvi samo onda kad je medicinski indicirano zaista važno za zdravlje majke i njezinog djeteta.

Rezultati pretraživanja literature

Pretražili smo dokaze na dan 30. svibnja 2016. i pronašli jedno kontrolirano ispitivanje, s nejasnim rizikom od pristranosti, u kojem su uključene 72 žene s anemijom srpastih stanica (hemoglobin SS) prije 28. tjedna gestacije. Ispitanice su nasumično razvrstane u dvije skupine koje su primale jedan od dva načina davanja transfuzije krvi. Ispitivanje je pokazalo da nema razlike kad je u pitanju teško zdravstveno stanje i smrt majke ili novorođenčeta. Nije bilo razlike u riziku od odgođene reakcije na transfuziju krvi. Ispitivanje je sugeriralo da davanje krvi u učestalim razmacima smanjuje rizik od bolnih kriza, s velikim stupnjem neizvjesnosti o veličini učinka, u usporedbi s davanjem krvi samo kad je to medicinski indicirano. Transfuzija krvi je bila primjenjivana u omjeru četiri naspram jedan, odnosno četiri puta češće profilaktički u odnosu na selektivno davanje. Sve u svemu, kvaliteta dokaza za rezultate koji su važni za žene je vrlo niska.

Značenje rezultata

Dostupni dokazi o ovoj temi nedovoljni su kako bi došlo do promjene u kliničkoj praksi i protokolima liječenja. Potrebno je više istraživanja na ovom području.