Što su bronhiektazije?

Bronhiektazije nastaju kao posljedica dugotrajnih plućnih bolesti s kašljem i iskašljavanjem (kronični produktivni kašalj u djece), i ponavljajućih pogoršanja (egzacerbacije) plućnih infekcija. Imaju značajan učinak na svakodnevne aktivnosti i kvalitetu života, dovode do čestih hospitalizacija, slabljenja plućne funkcije i čak smrti.

Pretraženi su dostupni Cochrane sustavni pregledi o liječenju bronhiektazija i nađeno je svega nekoliko Cochrane sustavnih pregleda na tu temu. Teško je na temelju tih podataka zaključivati o liječenju bronhiektazija.

Ovakvi pregledi svih postojećih Cochrane sustavnih pregleda omogućuju sažeti uvid u saznanja iz pojedinačnih sustavnih pregleda istraživanja. Kako bi se to napravilo, napravljena je evidencija raspoloživih informacija iz smjernica, kliničkih istraživanja i Cochrane sustavnih pregleda te ukazalo na potrebu novih ispitivanjima. Napravljen je popis najvažnijih ishoda za mjerenje djelotvornosti i sigurnosti terapija za bronhiektazije (osobito za mjerenje pogoršanja, odnosno egzacerbacije, kvalitete života i plućne funkcije) te područja kliničke prakse u kojima je neophodno znanje utemeljeno na dokazima (dugoročna primjena antibiotika, inhalacijski kortikosteroidi i mukolitici) za daljnja ispitivanja.

Ključni rezultati za različite lijekove i terapije su:

- Dugoročna primjena antibiotika može smanjiti iskašljavanje (mješavina sluzi i sline koja se iskašlje iz dišnih puteva), učestalost egzacerbacija i hospitalizacija, ali je i povezana s više nuspojava (dispneja tj. otežano disanje, pištanje pri disanju i bol u prsištu).

- Inhalacijski kortikosteroidi mogu malo popraviti plućnu funkciju.

- Bromheksin može ublažiti kašalj, ali dokazi o učinku mukolitika i hiperosmolarnih sredstava su nejasni.

- Postupci čišćenja dišnih puteva mogu smanjiti stvaranje sluzi i poboljšati kvalitetu života.

- RhDNaza (lijek za bronhiektazije) je povezan s učestalim pogoršanjima.

- Dugodjelujući beta₂agonisti zajedno s inhalacijskim kortikosteroidima mogu ublažiti otežanodisanje (dispneju), pištanje pri disanju i kašalj.

Oko 70% kliničkih pokusa u sustavnim pregledima koji su uključeni u ovaj prikaz bila su mala istraživanja (40 ispitanika i manje), a što ograničava tumačenje rezultata.

Nuspojave su prikazane u 7 pregleda:

Dugotrajna primjena antibiotika je bila povezana s većom pojavnošću dahtanja, zaduhe i boli u prsištu, ali se nije mogla procijeniti neosjetljivost na antibiotike.

U sustavnom pregledu koji je usporedio mukolitik (lijek koji smanjuje gustoću sluzi, te olakšava iskašljavanje) i placebo (pripravak bez aktivne supstance) nisu opisane nuspojave erdosteina. Za bromheksin nisu prikazane nuspojave, ali su nađene za RhDNazu.

Nuspojave nisu prikazane u pojedinačnim ispitivanjima uključenim u sustavnim pregled o inhalacijskim kortikosteroidima ili sustavnom pregledu o primjeni fizikalne terapije. Utjecaj nuspojava u jednom istraživanju gdje je ispitana kombinacija inhalacijskih kortikosteroida zajedno s dugodjelujućim beta₂agonistima nije bio jasan.

Sustavni pregledi kratkotrajne primjene antibiotika i inhalacije hiperosmolarih sredstava nisu našli značajne razlike niti nuspojave. Dugotrajna primjena antibiotika je dovela do manjeg broja hospitalizacija.

Niti jedan sustavni pregled nije pokazao značajniju razliku smrtnosti između liječenih i kontrolne skupine, ali je samo nekoliko pregleda prikazalo broj smrtnih ishoda.

Izvor dokaza:

- 21 Cochrane pregled, ali korisni podaci su nađeni samo u 9 pregleda.

- Ukupno je 40 kliničkih ispitivanja obuhvaćeno u 9 pregleda i 28 (70%) ovih ispitivanja je uključilo 40 ili manje ispitanika. U samo tri ispitivanja (9 - 34 ispitanika) uključena su djeca.

- Pojedinačni sustavni pregledi obuhvatili su 1 - 11 ispitivanja.

- Pojedinačna ispitivanja su se razlikovala po duljini primjene terapije, od jednokratne pa do terapija koje su trajale godinu dana.

- Broj ispitanika obuhvaćenih pojedinačnim pregledom je bio od 40 - 1040.

- Dobni raspon odraslih ispitanika je bio od 36 - 73 godine, a djece 6 - 16 godina.

Uključeni sustavni pregledi su bili visoke kvalitete.

Većina kliničkih ispitivanja je bila provedena na malom broju ispitanika i s rizikom pristranosti, te su za pouzdane informacije o učinku liječenja potrebni dokazi iz većih i bolje osmišljenih ispitivanja.