Shizofrenija je teška psihička bolest koja obuhvaća „pozitivne simptome“ (pacijenti čuju glasove, imaju priviđanja i neobična uvjerenja) i „negativne simptome“ (umor, apatija i gubitak emocija).

Antipsihotički lijekovi su glavna mjera liječenja shizofrenije i mogu se podijeliti na starije lijekove („tipični“ ili lijekovi prve generacije) i novije lijekove („atipični“ ili lijekovi druge generacije), a unutar tih dvaju skupina postoje slabi (niskopotentni) i jaki (visokopotentni) antipsihotici. Perfenazin je visokopotentni antipsihotik prve generacije. Psihijatri i medicinski stručnjaci često smatraju niskopotentne antipsihotike manje učinkovitima u liječenju shizofrenije, u odnosu na antipsihotike visoke potencije; a postoje i razlike u nuspojavama koje uzrokuju. Niskopotentni antipsihotici često uzrokuju pospanost i nizak krvni tlak, dok visokopotentni dovode do poremećaja pokreta kao što su nemir, drhtanje i tremor. Tipični primjeri niskopotentnih antipsihotičkih lijekova prve generacije su klorpromazin, klorprotiksen, tioridazin ili levomepromazin.

Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda bio je usporediti visokopotentni antipsihotik prve generacije, perfenazin s niskopotentnim antipsihoticima prve generacije. Pretraživanje literature napravljeno je 2010. godine. Uključena su četiri istraživanja u kojima je bilo uključeno ukupno 365 ispitanika. Istraživanja su uspoređivala perfenazin s klorpromazinom, tioridazinom i levomepromazinom. Općenito, istraživanja su bila niske kvalitete, s malim uzorkom i s nedovoljno objavljenih parametara. Autori pregleda ocijenili su kvalitetu dokaza za glavne mjere ishoda u rasponu od umjerene do niske.

Utvrđeno je da perfenazin nije klinički vrjedniji od niskopotentnih lijekova prve generacije, ali ima veću vjerojatnost izazivanja poremećaja pokreta, akatiziju (unutarnji nemira i nemogućnost mirnog sjedenja). Niskopotentni lijekovi prve generacije smatrani su vjerojatnijim uzročnicima nuspojava poput sedacije i niskog tlaka, ali ovaj sustavni pregled dokazao je da ljudi koji uzimaju perfenazin imaju jednaku vjerojatnost razvoja niskog tlaka kao i oni koji uzimaju niskopotentne antipsihotike prve generacije. Podaci za sedaciju nisu bili dostupni. Drugi ishodi, kao ponovna hospitalizacija, troškovi, udio zdravih dana i kvaliteta života, nisu prikazani u istraživanjima.

Ne može se valjano zaključiti je li perfenazin bolji ili lošiji od antipsihotika prve generacije sve dok se ne provedu nova i bolja istraživanja.

Ovaj sažetak na jednostavnom jeziku je napisao Benjamin Gray predstavnik udruge pacijenata Rethink Mental Illness