Ključne poruke
- nismo našli dovoljno dokaza koji upućuju na to da osobe s umjerenom do teškom očnom bolesti štitnjače koje se liječe rituksimabom imaju drugačije ishode liječenja od pacijenata na terapiji kortikosteroidima ili placebom.

- rituksimab bi mogao uzrokovati više štetnih (neželjenih) učinaka u usporedbi s kortikosteroidima ili placebom, no to nije sigurno.

- više je istraživanja potrebno za opravdanost korištenja rituksimaba u terapiji očne bolesti štitnjače.

Što je očna bolest štitnjače ili Gravesova oftalmopatija?
Očna bolest štitnjače je bolest očiju koja pogađa polovicu ljudi oboljelih od Gravesove bolesti, stanja u kojem imunosni sustav tijela napada štitnjaču i aktivira ju više nego je potrebno. Kod očne bolesti štitnjače, imunosni sustav također zahvaća i tkiva koja okružuju oči. Neki od simptoma su: bol u oku, crvenilo, oticanje, izbočenje oka (proptoza), dvoslike te, u težim slučajevima, smanjenje vida.

Kako se liječi očna bolest štitnjače?
Mogućnosti liječenja za teže oblike bolesti uključuju protuupalne lijekove iz skupine kortikosteroida i radioterapiju. Međutim, recidivi su učestali. Slučajevi u kojima je ugrožen vid rješavaju se operacijskim zahvatima koji smanjuju pritisak iza očne jabučice (orbitalna dekompresija).

Moguće alternativno rješenje je lijek rituksimab, koji se daje intravenozno, a čiji je cilj zaustaviti imunosni sustav od pogrešnog prepoznavanja zdravog tkiva kao svoje mete, čime se uzrokuje upala.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?
Željeli smo usporediti prednosti i rizike rituksimaba u odnosu na ostale načine liječenja Gravesove oftalmopatije.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?
Tražili smo istraživanja koja uspoređuju rituksimab s placebom ili kortikosteroidima. Usporedili smo i saželi rezultate istraživanja te procijenili snagu dokaza, promatrajući metode istraživanja i veličine uzoraka.

Što smo pronašli?
Pronađena su dva istraživanja provedena u Italiji i SAD-u koja uključuju 56 ispitanika oboljelih od Gravesove oftalmopatije. Dob ispitanika je varirala od 18 do 80 godina (prosječno 55 godina), a 77% njih bile su žene. Jedno istraživanje sa 31 ispitanikom uspoređivalo je intravenozni rituksimab (2 x 1000 mg u razmaku od dva tjedna ili jedna primjena od 500 mg) s intravenoznim kortikosteroidom metilprednizolonom. Drugo istraživanje s 25 ispitanika ispitivalo je razliku između intravenoznog rituksimaba (2 x 1000 mg u razmaku od 2 tjedna) s infuzijom placeba. S obzirom da su istraživanja uspoređivala rituksimab s različitim terapijama, nismo ih mogli analizirati zajedno.

Koji su ključni rezultati sustavnog pregleda?
Postoje dokazi koji upućuju na to da intravenski rituksimab, u odnosu na metilprednizolon, može poboljšati aktivnost oftalmopatije 24 tjedna nakon primjene, mjereno jednom određenom ljestvicom. Međutim, nije jasno postoji li stvarna razlika u učinku. Razlike u aktivnosti oftalmopatije bile su gotovo nikakve kad se upotrebljavala drugačija ljestvica za mjerenje. Nije bilo dokaza o razlikama sljedećih ishoda, mjerenima 24 tjedna nakon liječenja:

- smanjenje izbočenja očne jabučice

- smanjenje otvorenosti kapaka

- poboljšanje očnih pokreta i dvoslika

- poboljšanje kvalitete života.

Dokazi ukazuju da nakon uporabe rituksimaba nema razlike u usporedbi s placebom za te ishode.

Broj nuspojava bio je veći za rituksimab u usporedbi s intravenoznim metilprednizolonom i placebom, no ne može se sa sigurnošću utvrditi je li razlika značajna.

Koja su ograničenja ovih dokaza?
Dokazi su temeljeni na dva istraživanja s malim brojem sudionika. Također, oba su istraživanja prekinuta ranije od očekivanog roka, što ograničava njihovu vjerodostojnost.

Datum pretraživanja dokaza
U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do veljače 2022. godine.