Hipertireoza (pojačani rad štitnjače) u trudnoći se rijetko dogodi, ali je to onda ozbiljno stanje koje povećava rizik pobačaja, mrvorođenja, preranog poroda ili intrauterinog (unutarmaterničnog) zastoja rasta. Trudnice s hipertireozom mogu razviti pre-eklampsiju (hipertenzija uzrokovana trudnoćom s proteinima u mokraći – proteinurijom; eklampsiju karakteriziraju konvulzivni napadi) ili prerano odljuštenje posteljice. Većina tih žena ima Gravesovu bolest, a što je autoimuna bolest s pojačanim radom štitnjače, učestala u žena u dobi od 20 do 40 godina. U većine trudnica je bolest štitnjače bila dijagnosticirana prije začeća i liječenje je bilo već započeto. U trudnica s hipertireozom u pravilu dolazi u obzir samo liječenje lijekovima. Liječenje radioaktivnim jodom se ne primjenjuje u trudnica budući da bi uništilo štitnjaču ploda s posljedičnom trajnom hipertireozom u djeteta.

Glavni lijekovi koji smanjuju rad štitnjače su tionamidi, propiltiouracil (PTU), metimazol i karbimazol. PTU je lijek koji se trenutačno najviše koristi za ova stanja u trudnoći, budući da je povezan s manje teratogenih (uzrokuje malformacije ploda) učinaka (promjene mekog oglavka) nego metimazol. Međutim budući da postoje dokazi o oštećenju jetre u osoba liječenih PTU, razumno je da trudnice s hipertireozom budu liječenje s PTU u prvom trimestru trudnoće (radi smanjenja eventualnih teratogenih učinaka metiomazola), a potom nastaviti liječenje metiomazolom.

Cochrane sustavnim pregledom nije nađena niti jedna randomizirana studija koja bi pružila dokaze ženama i njihovim doktorima o najučinkovitijim lijekovima protiv pojačanog rada štitnjače, a koji ujedno ima najmanji rizik štetnosti.