Istraživačko pitanje
U ovom Cochrane sustavnom pregledu ispitane su kliničke koristi i štete antikoagulativne i antifibrinolitičke terapije za liječenje proširene (diseminirane) intravaskularne koagulacije (DIK) u bolesnika s akutnom ili kroničnom leukemijom.

Dosadašnje spoznaje
DIK je trombo-hemoragična komplikacija (poremećaj koji uključujuje zgrušavanje krvi ili krvarenje) obilježen taloženjem fibrina (vlaknasti protein) u krvi, koja se može javiti tijekom različitih bolesti, uključujući akutnu i kroničnu leukemiju i posebice je povezana s akutnom promijelocitnom leukemijom (podtip akutne mijeloidne leukemije). DIK se nikada ne smatra izoliranim kliničkim entitetom i predstavlja hitn hematološko stanje. Prema tome, DIK zahtijeva liječenje i rješavanje osnovne bolesti pored ostalih pristupa kao što su antibiotska terapija, zamjene krvnih proizvoda i terapija tekućinom, koji se smatraju glavnom intervencijom, odnosno standardnim načinom liječenja. DIK je popraćen hiperfibrinolizom (pojačano raspadanje krvnih ugrušaka) i smanjenjem prirodnih antikoagulansa (proteini koji su dio kaskade zgrušavanja krvi). Stoga se za liječenje pacijenata s ovim stečenim poremećajem koriste lijekovi (farmakološke intervencije) kao što su traneksamska kiselina (antifibrinolitičko sredstvo) i heparin (antikoagulans). Međutim, ta praksa se ne smatra standardnim liječenjem i postoji mnogo nesuglasica oko njenih kliničkih prednosti.

Značajke studija

U ovaj sustavni pregled literature uključena su četiri ispitivanja s ograničenim brojem pacijenata (388), u kojima su istražene četiri različite intervencije: humani aktivirani protein C, rekombinantni humani topljivi trombomodulin, transeksamska kiselina i dermatan sulfat s heparinom ili placebo. Dvije studije uključile su pacijente sa ili bez leukemije. Druge dvije studije uključile su samo pacijente s leukemijom. Studije su objavljene između 1989. i 2007. godine, te su provedene u Japanu, Italiji i Nizozemskoj. Sve studije imaju visok rizik od pristranosti.

Ključni rezultati

U studiji koja je usporedila dermatan sulfata s heparinom nije bilo zabilježenih smrtnih slučajeva. Dvije male studije koje su uključivale samo pacijente sa leukemijom (22 sudionika) prikazale su podatke o krvarenju. Ti rezultati nisu bili zajednički analizirani zbog nedosljednosti u načinu mjerenja i prikazivanja tih podataka. Jedna studija pronašla je dokaz vrlo niske kvalitete da transeksamska kiselina u usporedbi s placebom smanjuje krvarenje u bolesnika s leukemijom. Naprotiv, ne postoji dokaz da dermatan sulfat u usporedbi s placebom smanjuje nove pojave hemoragične dijateze u bolesnika s leukemijom. Podtaci o sigurnosti ispitivanih lijekova nisu dali jasne zaključke. U istraživanjima nisu opisane tromboembolijske komplikacije.

Pronađene studije nisu prikazale podatke za ukupnu smrtnost, liječenje respiratornog zatajenja, zatajenja bubrega i šoka.

Prema tome, kliničke koristi i štete humanog aktiviranog proteina C, rekombinantnog humanog topljivog trombomodulina, transeksamske kiseline i dermatan sulfata nisu poznate u ovoj populaciji.

Kvaliteta dokaza

Pouzdanost podataka prikazanih u ovom sustavnom pregledu literature je vrlo niska. Studije su imale ograničenja u načinu ustroja i provedbe. Osim toga, malen broj bolesnika uključenih u studiju dovodi do nepreciznih rezultata. Nužno je provesti kvalitetnije i veće studije da bismo dobili više informacija o učinku humanog aktiviranog proteina C, rekombinantnog humanog topivog trombomodulina, traneksamske kiseline i dermatan sulfata na liječenje DIK-a u bolesnika s akutnom ili kroničnom leukemijom.

Ovaj prikaz literature sadrži podatke iz studija objavljenih do 7. svibnja 2015. godine.

Datum pretraživanja literature: 7. svibnja 2015.