Istraživačko pitanje
Napravljena je usporedba koristi i štete pri nošenju naočala s drugim intervencijama za prevenciju nastanka razrokosti u dalekovidne djece.

Uvod
Djeca se obično rode dalekovidna, a u tijeku rasta oči im rastu tako da jasno vide. Međutim, neka djeca ostaju jako dalekovidna. To znači da se jako napinju prilikom fokusiranja na blizinu (to se naziva akomodacijom). Takav produljeni i opetovani napor može izazvati simptome poput glavobolje, dvoslike i razrokosti, te teškoće pri radu na blizinu, poput čitanja. Djeca koja ostanu dalekovidna češće nego djeca s normalnim vidom razviju razrokost (strabizam), inače poznat kao gledanje ukriž. Strabizam otežava sinkronizaciju očiju pri fokusiranju. Zato su djeca koja razviju strabizam u većoj opasnosti od slabovidnosti nego ona koja ga nemaju. Slabovidnost, koju se obično naziva i lijenim okom, je stanje u kojemu dijete ne može postići normalnu vidnu oštrinu (jasan vid). Ona traži liječenje da bi se spriječio postupni gubitak vida, no čak ni naočale ne moraju slabovidnu djetetu omogućiti vidnu oštrinu od 20/20. Liječnici često dalekovidnoj djeci propisuju nošenja naočala da bi spriječili nastanak strabizma, ali taj je način liječenja vrlo slabo istražen.

Značajke studije
Analizirani su rezultati triju randomiziranih kontroliranih pokusa (RCT, klinička istraživanja u kojima su ispitanici nasumično razvrstani u jednu od dvije ili više skupina koje se liječe) da bi se odredilo jesu li naočale bile učinkovite u smanjenju razvoja strabizma u dalekovidne djece. Ta su tri istraživanja uključila djecu u dobi od 12 mjeseci ili mlađu, a ishod su mjerila u dobi između tri i četiri godine. Ukupno su uključila 885 dojenčadi, a završne rezultate različitih ishoda analizirala su u njih 79%. Istraživanja su provedena u Velikoj Britaniji, a djecu su s pratila od jedne do 3,5 godina. Završila su u travnju 2014.

Glavni rezultati
Nakon združivanja rezultate triju istraživanja utvrđeno je da se ne može sa sigurnošću odrediti rizik strabizma kad su nošene naočale. Istraživanja nisu bila provedena na propisan način. S obzirom na visoku vjerojatnost iskrivljenja rezultata i količinu podataka koji su nedostajali, postoji mogućnost da je opaženo smanjenje rizika za razvoj strabizma može biti precijenjeno u odnosu na stvarni učinaka naočala. Trenutno dokazi ne podržavaju zaključak da naočale sprječavaju nastanak strabizma u dalekovidne djece. Treba provesti još istraživanja da bi se odgovorilo na to pitanje. Osim toga, propisivanje naočala, navlastito onih koje potpuno ispravljaju dalekovidnost (potpuna korekcija) može spriječiti prirodni razvoj očiju i njihovu normalizaciju do jasne vidne oštrine. Emetropizacija (normalizacija vida koja se obično događa u tijeku prirodnog procesa rasta) je analizirana u dvama istraživanjima; jedno je sugeriralo da naočale ometaju emetropizaciju, a drugo da se stopa pogrješne refrakcije nije razlikovala u djece s naočalama i bez njih.

Kvaliteta dokaza
Ukupno je kvaliteta dokaza bila vrlo niska, navlastito zbog neprimjerena ustroja istraživanja, nepotpunih podataka o ishodima i nedovoljne snage istraživanja da bi se dobila pouzdana procjena ukupnog učinka ispravljanja vida naočalama u cilju sprječavanja razrokosti.