Dosadašnje spoznaje

Radioterapija je već skoro cijelo stoljeće iznimno uspješna u liječenju raka vrata maternice, upravo zbog toga što je maternično tkivo vrlo osjetljivo na zračenje. Velika stopa preživljenja i postotak uspješnosti suzbijanja bolesti učinile su kombinaciju radioterapije izvanjskim zrakama (engl. external beam radiotherapy, EBRT) i intrakavitalne brahiterapije (engl. intracavity brachytherapy , ICBT) zlatnim standardom za liječenje lokalno uznapredovalog raka grla maternice. ICBT je podijeljen u 3 modaliteta: nisku, srednju i visoku dozu. Brojna istraživanja su pokazala da je niska doza intrakavitalne brahiterapije mnogo učinkovitija od visokodozne, i to zbog bolje regeneracije zdravoga tkiva nakon liječenja. Međutim, zbog nekih potencijalnih prednosti korištenja, tijekom prošlih 20 godina visokodozna intrakavitalna brahiterapija se primjenjivala više od niskodozne.

Istraživačko pitanje

Unatoč praktičnim prednostima visokodozne terapije, još uvijek postoji dvojba oko učinkovitosti i sigurnosti liječenja toga stanja. Ovaj je Cochrane sustavni pregled napravljen da bi se utvrdila učinkovitost i sigurnost visokodnozne intrakavitalne brahiterapije naspram niskodozne u liječenju žena s lokalno uznapredovalim rakom vrata maternice.

Ključni rezultati

Četiri studije koje broje ukupno 1265 ženskih sudionica bile su uključene u statističku obradu (metaanalizu) s ciljem usporedbe visokodozne i niskodozne kavitalne brahiterapije. Rezultati su pokazali da nema značajne razlike u tro-, peto-, desetogodišnjem preživljenju; tro-, petogodišnjem preživljenju bez povratka bolesti i tro- i peto- godišnjim kontrolnim brojkama, te lokalnim i distalnim ponovnim pojavljivanjima. Samo je što se tiče komplikacija visokodozna intrakavitalna brahiterapija pokazala blago povećane stope komplikacija tankoga crijeva. Ti su rezultati pokazali da nije bilo značajne razlike učinkovitosti i sigurnosti visokodozne naspram niskodozne intrakavitalne brahiterapije za žene s lokano uznapredovalim karcinomom vrata maternice.

Kvaliteta dokaza

U istraživanje su uključena tri randomizirana kontrolirana klinička pokusa i jedan „kvazi“- randomizirani kontrolirani klinički pokus. Način randomiziranja bio je opisan u samo dva klinička pokusa, ali nisu opisani detalji određivanja skupina i zasljepljivanja. Ipak, sva su istraživanja imala su nizak rizik pristranosti za nepotpune prikupljene podatke i selektivno opisivanje podataka. Različiti metodološki pristupi korišteni u istraživanjima onemogućili su bilo kakav jasan ishod u vezi kvalitete dokaza. Autori su procijenili da je kvaliteta dokaza bila niska do umjerena.