Dosadašnje spoznaje:
Molarna trudnoća (hidatiformna mola) se razvija nakon nepravilnog procesa začeća, pri čemu dolazi do bujanja tkiva posteljice unutar maternice (uterusa). Molarne trudnoće se dijele u kompletne (CM) ili djelomične (PM) na temelju njihova izgleda (vanjskog i mikroskopskog) i njihove kromosomske strukture. Mola se dijagnosticira obično na prvim pregledima u ranoj trudnoći, a kod žena je često prisutno krvarenje, slično pobačaju. Molarno tkivo se uklanja u potpunosti zajedno sa zametkom (engl. evacuation of retained products of conception, ERPC), metodom zvanom dilatacija i kiretaža (D&C) i žene se obično u potpunosti oporave. Međutim, u nekih žena mola se razvije u karcinom ( 1 na svakih 5 žena s CM i 1 na 200 sa PM) Veći rizik pojave ovog karcinoma, poznatog kao gestacijska trofoblastična bolest (engl. gestational trophoblastic neoplasia, GTN), imaju žene starosti preko 40 godina, žene s velikim povećanjem maternice, žene s velikim cistama na jajnicima ili one s visokokim početnim razinama β-humanog horionskog gonadotropina (hCG) (hormona trudnoće) u krvi. Iako je liječenje ovog karcinoma s kemoterapijom (lijekovi protiv raka) gotovo uvijek učinkovito, smatra se kako rutinsko davanje antitumorskih lijekova ženama prije ili nakon uklanjanja molarnog tkiva može smanjiti rizik razvoja karcinoma.

Svrha istraživanja:
Ovim istraživanjem pokušali smo procijeniti koristi i rizike primjene protutumorskih lijekova u žena s molarnom trudnoćom, prije ili nakon ERPC-a.

Koji su ključni rezultatii?
Našli smo tri randomizirane studije (engl. randomised controlled trials, studije gdje su osobe uključene u studiju raspoređene nasumično tj. slučajnim odabirom) koje su uključile ukupno 613 žena. Dvije studije su ispitivale metotreksat u svih žena s CM i jedna studija dactinomicin u žena s CM i sa visokim rizikom nastanka GTN-a. Dvije studije sa metotreksatom su starije studije koje su koristile lošije istraživačke metode, stoga njihovi rezultati nisu u potpunosti pouzdani. Zbirni rezultati ovog sustavnog pregleda ukazuju da antitumorski lijekovi smanjuju broj žena u kojih se razvija karcinom nakon molarne trudnoće. Međutim, to se vjerojatno odnosi samo na žene s visoko-rizičnom molom (tj. CM). Osim toga, antitumorska terapija može produžiti vrijeme do postavljanja dijagnoze karcinoma i može povećati broj potrebnih antitumorskih tretmana za liječenje karcinoma ukoliko se pojavi. U ovom sustavnom pregledu nije bilo moguće procijeniti kratkoročne i dugoročne nuspojave antitumorske terapije jer nije bilo dovoljno dostupnih podataka; međutim, postoji bojazan da su petodnevni i osmodnevni režimi antitumorskih lijekova, koje su istraživači koristili u ovim studijama, previše toksični da bi se rutinski primjenjivali.

Kvaliteta dokaza:
Smatramo da je kvaliteta dokaza niska do vrlo niska. Ovaj zaključak se temelji na našoj procjeni da su, od analiziranih studija, dvije imale lošu metodologiju s visokim rizikom greške; a treća studija je bila dobre kvalitete, ali je uključila samo 60 sudionika.

Zaključak:
Trenutno nema dovoljno dokaza koji bi poduprijeli korištenje antitumorskih lijekova u žena s molarnom trudnoćom. Međutim, GTN gotovo se uvijek izliječi suvremenom skrbi i antitumorskim lijekovi za molarnu trudnoću bi samo smanjili rizik od potrebe pune kemoterapije, ali neće i ukloniti taj rizik. Osim toga, to bi promijenilo potrebu za pozorno praćenje žena s hidatiformnom molom.