Bellova pareza (paraliza, kljenut) je slabost jedne strane lica koja se dijagnosticira nakon što se isključe drugi uzroci slabosti lica. To je dijagnoza koja se postavlja isključivanjem drugih mogućih uzroka poremećaja. Bellova pareza može biti uzrokovana virusom koji pogađa facijalni (lični) živac. Standardna terapija uključuje steroide kako bi se smanjilo oticanje facijalnog živca, a antivirusno liječenje naizgled ne pomaže. Kod hiperbarične terapije kisikom, osoba na liječenju udiše 100% kisik u komori pod tlakom tijekom oko jednog sata (što se naziva "uron"). To može dovesti do više otopljenog kisika u facijalnom živcu i moglo bi smanjiti ozljedu živca u Bellovoj parezi. U ovom Cochrane sustavnom pregledu pretraženi su dokazi iz randomiziranih kontroliranih istraživanja hiperbarične terapije kisikom u odraslih s umjerenom do teškom Bellovom parezom. Pretraživanjem nisu pronađene studije koje su odgovarale kriterijima uključenja u ovaj Cochrane sustavni pregled. Pronađeni su dokazi vrlo niske kvalitete iz jednog istraživanja koje sugerira da bi hiperbarična terapija kisikom mogla biti korisna kod umjerene do teške Bellove pareze. Međutim, to istraživanje nije odgovaralo kriterijima uključenja jer su osobe koje su procjenjivale rezultate znale u koju skupinu su ispitanici razvrstani. To istraživanje je uključivalo 79 sudionika i uspoređivalo hiperbaričnu terapiju kisikom s prednizonom, kortikosteroidom koji predstavlja dokazano aktivno liječenje. Sudionici nisu znali koju terapiju primaju. Oni liječeni hiperbaričnim kisikom oporavili su se brže i češće vratili normalne pokrete lica (95% naspram 76%). Svi su sudionici dobro podnosili terapiju, a nije bilo većih komplikacija. Kvaliteta dokaza iz ovog istraživanja je bila vrlo niska jer su istraživači koji su ocjenjivali funkcije lica znali koju je terapiju primio svaki sudionik, što uvodi visoki rizik od pristranosti. Stoga nema dokaza visoke kvalitete na kojima bi se temeljili zaključci o učinkovitosti hiperbarične terapije kisikom u Bellovoj parezi.