Istraživačko pitanje

Ovaj sažetak Cochrane sustavnog pregleda prikazuje zaključke istraživanja o učinku alopurinolau usporedbi s placebom ili drugim terapijskim postupcima koji smanjuju razine mokraćne kiseline u terapiji pacijenata s kroničnim gihtom. Dokazi se odnose na podatke objavljene do siječnja 2014.

Pozadina: sto je kronični giht i što je alopurinol?

Kronični giht je oblik upalnog artritisa uzrokovanog visokim koncentracijama mokraćne kiselineu krvi koja uzrokuje stvaranje kristala u zglobovima. Alopurinol je lijek koji pomaže usmanjenju razine mokraćne kiseline u krvi.

Obilježja istraživanja

Pretraživanjem svih relevantnih studija, pronađeno je njih 11 koje su uključivale ukupno 4531pacijenta s kroničnim gihtom. Dva istraživanja su uspoređivala različite doze alopurinola (od 100do 300 mg na dan) sa placebom; četiri su uspoređivala alopurinol s febuksostatom; dvijealopurinol s benzobromaronom; a po jedno istraživanje je uspoređivalo alopurinol s kolhicinomili probenecidom. Dvije studije su uspoređivale različite doze ili načine primjene alopurinola. Zaglavnu usporedbu rezultata korištene su usporedbe alopurinola sa placebom.

Ključni rezultati

Alopurinol u dozi od 100 do 300 mg na dan u usporedbi s placebom

Akutni napadaji gihta:

- od njih 100, četvero pacijenata manje je imalo akutni napadaj gihta uz terapiju alopurinolom (100 do 300 mg na dan) u usporedbi s onima koji su bili na placebo terapiji (4% apsolutnog smanjenja).

- 8 pacijenata od 100 je imalo akutni napadaj gihta uz terapiju alopurinolom.

- 12 pacijenata od 100 je imalo akutni napadaj gihta uz terapiju placebom.

Udio pacijenata koji su dosegli ciljanu koncentraciju urata u serumu

- od njih 100, 96 pacijenata više je postiglo ciljanu koncentraciju mokraćne kiseline u serumu uzterapiju alopurinolom (96% apsolutnog povećanja).

- 96 pacijenata na alopurinolu od njih 100 je postiglo ciljanu koncentraciju mokraćne kiseline u serumu.

- 0 pacijenata na placebu od njih 100 je postiglo ciljanu koncentraciju mokraćne kiseline userumu.

Prestanak terapije zbog štetnih nuspojava

- od 100 pacijenata, dvoje ljudi više je prekinulo s terapijom zbog nuspojava alopurinola uusporedbi s placebom (2% apsolutnog povećanja).

- 6 pacijenata od 100 je prekinulo s terapijom alopurinolom zbog nuspojava.

- 4 pacijenta od 100 je prekinulo s terapijom placebom zbog nuspojava.

Ozbiljne nuspojave

- od 100 pacijenata, jedna osoba više je imala ozbiljne nuspojave uz terapiju alopurinolom (1%apsolutno povećanje).

- 2 pacijenta od 100 je imalo ozbiljne nuspojave uz terapiju alopurinolom.

- 1 pacijent od 100 je imao ozbiljne nuspojave uz terapiju placebom.

Nema dovoljno informacija za procjenu učinka na bol, funkcionalnost i regresiju tofa.

Kvaliteta dokaza

Dokazi umjerene kvalitete ukazuju kako u pacijenata s kroničnim gihtom alopurinol (100 do 300mg na dan) u usporedbi s placebom vjerojatno ne umanjuje broj akutnih napadaja gihta, nopovećava udio pacijenata koji postižu ciljne koncentracije urata u serumu, bez većeg brojaodustajanja od terapije zbog štetnih i ozbiljnih nuspojava. Potrebna su daljnja istraživanja. Nemadovoljno informacija za procjenu razlika učinka na bol i regresiju tofa, a učinak na funkcijuzglobova nije mjeren.

Dokazi niske kvalitete ukazuju kako u pacijenata s kroničnim gihtom, alopurinol (100 do 300 mgna dan) u usporedbi sa febuksostatom (80 mg na dan) ne smanjuje učestalost akutnih napadajagihta i kako može biti manje učinkovit u postizanju ciljnih vrijednosti urata u serumu, bez češćihpovlačenja iz terapije zbog blažih i ozbiljnih nuspojava. Potrebna su daljnja istraživanja. Nijebilo dovoljno informacija za procjenu učinka na regresiju tofa, a učinci na bol i funkciju nisumjereni.

U usporedbi s benzbromaronom (u dozi do 200 mg na dan), alopurinol (u dozi do 600 mg nadan) ne smanjuje učestalost akutnih napadaja gihta (dokazi niske kvalitete), vjerojatno nepomaže u postizanju ciljne koncentracije urata u serumu, a broj povlačenja iz terapije zbognuspojava nije veći (dokazi umjerene kvalitete). Nije bilo dovoljno informacija za procjenuučinaka na regresiju tofa, a učinci na bol i funkcionalnost nisu mjereni.

Snaga dokaza je umanjena zbog manjkavosti u ustroju studija, moguće pristranosti i nepreciznosti. Sve druge usporedbe su potkrijepljene malim, pojedinačnim studijama, što ograničava zaključke.