Istraživačko pitanje

Jesu li kortikosteroidi učinkoviti u liječenju oštećenja živaca koje se javlja kod lepre (gube)?

Dosadašnje spoznaje

Lepra je dugotrajna zarazna bolest. Bakterija koja uzrokuje lepru dovodi do oštećenja kože i perifernih živaca (živci izvan mozga i leđne moždine). To oštećenje može zaustaviti normalan rad živaca i uzrokovati invaliditet. Kortikosteroidi, osobito prednizolon, često se koriste u liječenju oštećenja živaca zbog lepre, ali je njihov dugotrajan učinak sporan.

Obilježja uključenih istraživanja

U ovom Cochrane sustavnom pregledu literature napravljeno je opsežno pretraživanje medicinske literature kako bi se pronašla izvješća o kliničkim ispitivanjima o liječenju oštećenja živaca izazvanog leprom. Pronađeno je pet kliničkih ispitivanja koji su odgovarali postavljenim kriterijima, a uključivali su 576 osoba koje boluju od lepre. Dva od navedenih istraživanja su usporedila prednizolon s placebom. Jedno od istraživanja, s 84 ispitanika, uključivalo je osobe koje su imale blagu abnormalnost osjećaja u trajanju do šest mjeseci, a drugo istraživanje, s 94 ispitanika, je procijenilo učinke liječenja u osoba s abnormalnom funkcijom živaca u trajanju od šest do dvadeset četiri mjeseca. U trećem ispitivanju, s 334 ispitanika, uspoređena su tri dvanaestomjesečna režima kortikosteroida za liječenje ozbiljnih leproznih reakcija 1. tipa. Leprozne reakcije 1. tipa su ponavljane epizode upale živaca. U četvrtom istraživanju (21 ispitanik) uspoređene su niske doze prednizona s visokim dozama prednizona za osobe s oštećenjem ulnarnog živca (živac u ruci). U petom istraživanju (42 ispitanika) uspoređene su intravenska primjena metilprednizolona i oralna primjena prednizolona s intravenskom primjenom fiziološke otopine i oralnom primjenom prednizolona kod osoba koje su imale leproznu reakciju 1. tipa ili s abnormalnom funkcijom živaca u trajanju do šest mjeseci.

Ključni rezultati i kvaliteta dokaza

Prema dvama istraživanjima, nakon jedne godine nije pronađena značajna razlika u poboljšanju funkcije živaca između osoba liječenih prednizolonom i osoba koje su uzimale placebo. U skupini koja je bila na tromjesečnom režimu prednizolom više ljudi nije odgovorilo na liječenje i zahtijevalo je dodatnu terapiju kortikosteroida u usporedbi sa skupinom koja je primala visoku ili nisku dozu kortikosteroida u petomjesečnom režimu. Ispitivanja koja su uspoređivala kortikosteroide s placebom i ispitivanje koje je uspoređivalo intravensku primjenu metilprednizolona i oralnu primjenu prednizolona s intravenskom primjenom fiziološke otopine i oralnu primjenu prednizolona nisu pronašla razlike u pojavnosti štetnih događaja između grupa. Smatramo da su dokazi umjerene do niske kvalitete. Premda su istraživanja bila dobro osmišljena i uredno provedena, nisu bila dovoljno opsežna i nisu uvijek koristila dokazane mjere kako bi zabilježila učinke kortikosteroida.

Pregled literature uključio je istraživanja provedena do lipnja 2015.