Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Presađivanje bubrega je liječenje izbora za mnoge pacijente u završnom stadiju bubrežne bolesti. Međutim, neka presađivanja bubrega ne funkcioniraju dugoročno, stoga je važno pronaći načine na koje se može dugoročno poboljšati funkcija presađenog bubrega, tako da se odaberu najbolje vrste liječenja u svrhu održavanja funkcije presađenog bubrega i zdravlja pacijenata, sa što manje nuspojava.

Što smo napravili?

U ovaj smo sustavni pregled uključili 70 znanstvenih istraživanja s 17,462 nasumično odabranih ispitanika, koja su uspoređivala inhibitore rapamicina (engl. target of rapamycin inhibitors, TOR-I), odnosno everolimus ili sirolimus, s drugim tvarima koje se koriste za početno imunosupresivno liječenje prilikom presađivanja bubrega.

Ključni rezultati

Otkrili smo da everolimus ili sirolimus kombinirani s ciklosporinom ili takrolimusom sprječavaju neuspjeh transplantacije i odbacivanje presađenog bubrega jednako učinkovito kao i mikofenolat (antimetabolit) s ciklosporinom ili takrolimusom, u istraživanjima u kojima su se ispitanici pratili od šest mjeseci do tri godine. Opasnost od virusne zaraze (CMV ili BK) bila je niža s TOR-I. Međutim, poteškoće s ranama bile su češće s TOR-I, te je više ispitanika moralo prekinuti liječenje s TOR-I i koristiti druge imunosupresive.

Zaključci

Iako rezultati upućuju na to da su TOR-I kratkoročno učinkoviti u sprječavanju neuspjeha ili odbacivanja prilikom presađivanja bubrega, istraživanja nisu pratila ispitanike više od šest mjeseci do tri godine. Stoga nisu potrebna daljnja istraživanja, ali trebamo puno dulja razdoblja praćenja ispitanika u postojećim istraživanjima, kako bismo odredili koliko su dugoročno ovi lijekovi korisni za održavanje funkcije presađenog bubrega.