Ovaj sustavni pregled uključio je 6 ispitivanja te je istraživao učinkovitost i podnošljivost terapije risperidonom, atipičnim antipsihotikom, u svrhu liječenja manije te ju usporedio s placebom i s drugim lijekovima. Visoke stope odustajanja sudionika od ispitivanja smanjuju povjerenje koje možemo imati u rezultate. Risperidon, kao monoterapija ili u kombinaciji s litijem ili nekim antikonvulzivnim lijekom, bio je učinkovitiji u smanjenju maničnih simptoma od placeba, ali je uzrokovao veći porast tjelesne težine, sedaciju te povišenje razina prolaktina u krvi. Učinkovitost risperidona bila je usporediva s haloperidolom i u slučaju monoterapije i kombinacije s litijem ili nekim antikonvulzivnim lijekom. Risperidon je uzrokovao manje poremećaja kretanja nego haloperidol, ali postoje dokazi da je uzrokovao veći porast tjelesne težine.