Dosadašnje spoznaje

Tijekom operacije pod općom anestezijom, anesteziolog će prilagoditi količinu anestetičkih lijekova kako bi osigurao da pacijent ostane bez svijesti. Ova se prilagodba vrši prema kliničkim znakovima kao što su broj otkucaja srca pacijenta i krvni tlak ili pak prema koncentraciji plina na kraju ekspirija (engl. end-tidal anaesthetic gas, ETAG) u slučaju anestezije koja se daje u plinskom stanju, što je mjera količine preostalog plina nakon što pacijent izdahne. Međutim, korištenjem samo ovih metoda može se povećati šansa da se pacijentu da premalo ili previše anestetika. Intraoperativna svijest, uznemirujuć događaj u kojem pacijent postane dovoljno budan da se kasnije može prisjetiti događaja tijekom operacije, vrlo je rijetka pojava, a može biti uzrokovana premalom količinom anestetika. Previše anestetika može uzrokovati sporiji potpuni oporavak. Bispektralni indeks (BIS) mjerna je ljestvica koja se temelji na električnoj aktivnosti u mozgu. Nadzirući moždanu aktivnost tijekom anestezije, anesteziolog pomoću ove ljestvice može odrediti koju količinu anestezije treba dati pacijentu.

Ovo je obnovljena verzija Cochraneovog sustavnog pregleda objavljenog 2014. godine.

Značajke uključenih istraživanja

U ovaj sustavni pregled uključeni su dokazi objavljeni do 26. ožujka 2019. godine. Pronađeno je 52 istraživanja s 41,331 ispitanika. Šest istraživanja čeka klasifikaciju jer nismo imali dovoljno informacija da ih procijenimo, a dva su istraživanja u tijeku. U svim istraživanjima uključeni su ljudi operirani pod općom anestezijom. U tri su istraživanja obuhvaćeni samo ljudi koji su bili pod visokim rizikom od intraoperativne svijesti, a u dvama istraživanjima obuhvaćeni su samo ljudi koji nisu odabrani prema visokom riziku od intraoperativne svijesti. U 48 istraživanja usporedila se anestezija vođena BIS-om s anestezijom vođenom kliničkim znakovima, dok se u šest istraživanja usporedila anestezija vođena BIS-om s anestezijom vođenom ETAG-om.

Ključni rezultati

Pronašli smo dokaze niske pouzdanosti da anestezija vođena BIS-om može smanjiti rizik od intraoperativne svijesti. Međutim, riječ je o rijetkoj pojavi i u samo pet od 27 istraživanja prijavljena je incidencija. Kada se koristila anestezija vođena BIS-om, otkrili smo tri na 1000 manje incidenata intraoperativne svijesti u usporedbi s devet na 1000 incidenata kada je anestezija vođena kliničkim znakovima. Osim toga, pronašli smo dokaze niske pouzdanosti da BIS može poboljšati oporavak. Vrijeme potrebno za otvaranje očiju bilo je manje, kao i vrijeme potrebno za orijentaciju te vrijeme potrebno za otpuštanje iz sobe za buđenje.

Nismo pronašli dokaze o razlikama u učestalosti intraoperativne svijesti prema tome je li anestezija vođena BIS-om ili ETAG-om, iako je, opet, bilo malo incidenata svijesti (jedan na tisuću u svakoj skupini). Samo je jedno istraživanje u kojem je BIS uspoređen s anestezijom vođenom ETAG-om mjerilo vrijeme oporavka. Ti su dokazi niske sigurnosti pokazali da je otpust iz sobe za buđenje nastupio ranije ako je anestezija vođena BIS-om. Nijedno istraživanje u kojem se usporedio BIS s anestezijom vođenom ETAG-om nije mjerilo vrijeme potrebno do otvaranja očiju ili vrijeme potrebno do orijentacije.

Pouzdanost dokaza

Koristili smo sustav GRADE za procjenu pouzdanosti dokaza. Dokazi za sve ishode bili su niske razine pouzdanosti. Iako smo pronašli velika istraživanja, učestalost intraoperativne svijesti toliko je rijetka da smo zaključili da su dokazi još uvijek neprecizni. Osim toga, procijenili smo da mnoga istraživanja imaju ograničenja zbog visokog ili nejasnog rizika od pristranosti. Primjerice, svi su anesteziolozi bili svjesni dodatnog BIS monitora i nismo mogli sa sigurnošću utvrditi kako to utječe na njihovu uobičajenu praksu.

Također, primijetili smo da neka istraživanja nisu dala jasnu definiciju intraoperativne svijesti. Vremenske točke mjerenja bile su različite, a metode koje su se koristile za identifikaciju intraoperativne svijesti također su se razlikovale, stoga smo očekivali da su neki alati za procjenu opsežniji od drugih.

Zaključak

Intraoperativna svijest rijetka je pojava, stoga su dokazi o učinkovitosti korištenja BIS-a u određivanju dubine anestezije unatoč velikom broju pronađenih prikladnih istraživanja neprecizni. Pronašli smo dokaze niske pouzdanosti da anestezija vođena BIS-om u usporedbi s anestezijom vođenom kliničkim znakovima može smanjiti rizik od intraoperativne svijesti i poboljšati vrijeme ranog oporavka kod ljudi koji su operirani pod općom anestezijom. Nismo pronašli dokaze o razlici između anestezije vođene BIS-om i anestezije vođene ETAG-om, a također smo procijenili da su ti dokazi niske razine pouzdanosti.