Kod širenja zloćudnih bolesti dojke (rak) u kosti (metastaze) lijekovi koji se inače koriste za osteoporozu, a primjenjuju se uz kemoterapiju, mogu smanjiti bolove, prijelome i ostale poteškoće u svezi s kostima. U bolesnika oba spola sa zloćudnim bolestima dojke može doći do širenja bolesti u kosti. Kad zloćudna bolest zahvati kosti može uzrokovati bolove, prijelome, hiperkalcijemiju (povišene koncentracije kalcija u krvi), te pritisak na kralježničnu moždinu s teškim i trajnim posljedicama za zahvaćene živce. Ovo se događa zbog toga što zloćudna bolest djeluje posredno potičući koštane stanice (osteoklaste) na razgradnju kosti. Bisfosfonati i drugi specifični lijekovi za osteoporozu (primjerice denosumab) mogu smanjiti aktivnost koštanih stanica koje razgrađuju kost. Ovim Cochrane sustavnim pregledom su obuhvaćena klinčka istraživanja provedena u žena s rakom dojke i metastazama u kostima koje su liječene bisfofonatima ili denosumabom uz kemotrapiju s ciljem smanjenja posljedica zahvaćenosti kostiju. Važno je ustanoviti učinak bisfosfonata na ponovnu pojavnost zloćudne bolesti i preživljenje u bolesnica liječenih u ranom stupnju raka dojke. Ovim pregledom nije dokazana korist primjene bisfosonata kao dodatnog liječenje u žena s ranim stupnjem raka dojke. Za pouzdane zaključke nema za sada dovoljno podataka iz kliničkih ispitivanja. Nuspojave bisfosfonata nisu česte, a uključuju blage smetnje probavnog sustava, prolaznu vrućicu, hipokalcijemiju i mali rizik osteonekroze čeljusti, a to ovisi o vrsti lijeka. Podnošljivost denosumaba je podjednaka onoj za bisfosfonate.