Uvod: Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) može se pojaviti nakon traumatičnog događaja. Obilježavaju ga simptomi ponovnog proživljavanja traume (u obliku noćnih mora, prisjećanja na traumatični događaj i uznemirujućih misli), izbjegavanja svega što podsjeća na traumatični događaj, negativnih promjena misli i raspoloženja te simptomi pretjerane pobuđenosti (osjećaj kao da si na rubu, poteškoće sa spavanjem i koncentriranjem, razdražljivost i osjećaj ljutnje).

Prethodna istraživanja su podržala upotrebu individualnih kognitivno-bihevioralnih terapija usmjerenih na traumu (TFCBT) te desenzibilizacije pomoću pokreta očiju i reprocesiranja (EDMR) u liječenju PTSP-a. TFCBT je oblik kognitivno-bihevioralne terapije (CBT) koji uključuje brojne tehnike za pomaganje osobi u savladavanju traumatičnog događaja. To je kombinacija kognitivne terapije usmjerene na mijenjanje načina na koji osoba razmišlja i bihevioralne terapije koja nastoji promijeniti način na koji osoba postupa. TFCBT pomaže osobi doći do uvjeta traume kroz izlaganje sjećanjima tog događaja. EDMR je psihološka terapija koja nastoji pomoći osobi u ponovnom obrađivanju (reprocesiranju) sjećanja na traumatični događaj. Terapija uključuje prizivanje uznemirujućih traumatičnih slika, vjerovanja i tjelesnih senzacija u misli, pri čemu terapeut usmjerava očne pokrete osobe s jedne strane na drugu. Identificiraju se pozitivniji pogledi na traumatična sjećanja s ciljem zamjenjivanja onih koja izazivaju probleme.

TFCBT i EDMR se trenutno preporučuju kao terapije izbora po smjernicama kao što su one koje objavljuje Nacionalni institut za zdravlje i kliničku izvrsnost Ujedinjenog Kraljevstva (NICE).

Značajke istraživanja: Ovaj Cochrane sustavni pregled predstavlja najnovije dokaze iz 70 studija koje uključuju ukupno 4761 osobu.

Zaključci: Dokazi iz studija kontinuirano potvrđuju djelotvornost individualne kognitivno-bihevioralne terapije usmjerene na traumu (TFCBT), EDMR, non-TFCBT i grupne TFCBT u liječenju kroničnog PTSP-a kod odraslih. Ostale psihološke terapije neusmjerene na traumu nisu značajno smanjivale simptome PTSP-a. Postoje dokazi da su individualna TFCBT, EDMR i non-TFCBT podjednako učinkovite neposredno nakon tretmana u liječenju PTSP-a. Neki dokazi pokazuju da su TFCBT i EDMR uspješnije od non-TFCBT u razdoblju od jednog do četiri mjeseca nakon tretmana, ali da su individualna TFCBT, EDMR i non-TFCBT učinkovitije od ostalih terapija. Nije pronađen neki poseban sukob interesa u uključenim studijama.

Kvaliteta dokaza: Iako je uključen pozamašan broj studija u ovom pregledu, svaka od njih uključila je mali broj ispitanika dok su neke od njih i loše osmišljene. Procjenjuje se da je ukupna kvaliteta navedenih studija vrlo niska te bi se i rezultati ovog sustavnog pregleda trebali protumačit is oprezom. Nedovoljno je dokaza koji pokazuju jesu li psihološke terapije štetne ili ne.