Istraživačko pitanje

U ovom Cochrane sustavnom pregledu literature analizirane su intervencije usmjerene na povezanost tijela i uma čiji je cilj liječenje odraslih oboljelih od fibromijalgije.

Koje probleme uzrokuje fibromijalgija?
Osobe oboljele od fibromijalgije imaju bolnost cijelog tijela, često osjećaj umora, ukočenost, depresiju i nesanicu.

Što predstavljaju intervencije za um i tijelo?

Intervencije na um i tijelo (engl. mind-body interventions) uključuju tretmane kao što su biofeedback, terapija usmjerena na um, terapijske vježbe, psihološka terapija i relaksacija. Biofeedback je povezanost s električnim senzorima koji nam daju povratnu informaciju o vlastitom tijelu, na taj način uočavamo suptilne promjene tijela poput opuštanja. Terapija usmjerena na um predstavlja osvješćivanje svojih misli, osjećaja i tjelesnih osjeta. Terapija usmjerena na tijelo i um čini poveznicu između misli, ponašanja i osjećaja kako bi pomogla ljudima da se nose sa svojim problemima.

Obilježja uključenih istraživanja

Proveli smo sustavni pregled učinka terapije usmjerene na um i tijelo kod odraslih osoba oboljelih od fibromijalgije. Nakon pretraživanja svih relevantnih istraživanja objavljenih do listopada 2013., pronašli smo 61 istraživanje u kojima su sudjelovale 4234 odrasle osobe.

Mnoga su istraživanja uključivala samo ženske sudionike, međutim u nekoliko je istraživanja bilo uključeno i nekolicina muških sudionika.
Sudionici su imali od blažih do težih oblika fibromijalgije.
Intervencije usmjerene na um i tijelo uspoređivane su sa standardnom „uobičajenom skrbi“ poput medikamentne terapije. Sekundarna analiza također uspoređuje nalaze u usporedbi sa „terapijom kontrole pažnje“ koja uključuje primanje informacija u istom vremenskom periodu kao i terapija usmjerena na um i tijelo.

Rezultati pri završetku terapije

Dokazi niske kvalitete otkrivaju da psihološka terapija poboljšava tjelesno funkcioniranje, pozitivno utječe na bol, raspoloženje i nuspojave u odnosu na uobičajenu njegu. Više je ljudi odustalo iz skupine liječene psihološkom terapijom u odnosu na skupinu liječenu na uobičajen način.

Bilo je neznačajne razlike u tjelesnoj funkciji, boli i raspoloženju među sudionicima tretiranim biofeedbackom u odnosu na tretirane uobičajenom njegom, međutim postoji mogućnost da je to i slučajnost. Više je sudionika odustalo u grupi tretiranom biofeedbackom za razliku od tretiranih uobičajenom njegom. Ni jedno istraživanje nije prikazalo podatke o pojavi nuspojava.

Bilo je malo ili nimalo razlike u tjelesnoj funkciji, boli, raspoloženju i broju odustajanja sudionika među sudionicima liječenim terapijom usmjerenom na um i onima liječenima na uobičajen način. Također nema podataka o bilo kakvim nuspojavama u obje grupe.

Nismo sigurni jesu li terapijske vježbe (terapija pokretom) poboljšale tjelesnu funkciju, pozitivno utjecale na bol, raspoloženje i pojavu nuspojava. Također nije siguran broj sudionika koji su odustali. Bilo je slučajeva smanjena boli i poboljšanja raspoloženja kod terapijskih vježbi, ali je kvaliteta dokaza vrlo niska. Više je ljudi odustalo a dva sudionika su izvijestila o povećanju boli u intervencijskoj skupini.

Nismo sigurni je li relaksacijska terapija poboljšala tjelesnu funkciju i pozitivno djelovala na bol u usporedbi sa uobičajenom njegom zbog vrlo niske kvalitete dokaza. Također postoji ne značajna razlika u poboljšanju raspoloženja između dvije skupine. Nije bilo podataka o nuspojavama.

Najbolje procjene ishoda na kraju tretmana kod osoba s fibromijalgijom kada se koristi terapija usmjerena na tijelo i um:

Glavni rezultati o korištenju psiholoških terapija sažete su u nastavku.

Tjelesna funkcija nakon 1 do 25 tjedana (viši rezultati znače veće ograničenja)

Ljudi koji su koristili psihološku terapiju njihovo tjelesno funkcioniranje ocjenjeno je kao 2 boda niže na skali od 0 do 100 u odnosu na one koji su dobili uobičajenu skrb (7,5% apsolutno poboljšanje).

Bol nakon 3 do 14 tjedana (viši rezultati znači goru ili jaku bol)

Ljudi koji su koristili psihološku terapije ocijenili su svoju bol kao 2 boda nižu na skali od 0 do 100 u odnosu na one koji su dobili uobičajenu skrb (3,5% apsolutno poboljšanje).

Raspoloženje (viši rezultati znače gori rezultat)

Ljudi koji su koristili psihološku terapije ocijenili su svoje raspoloženje kao 3 boda niže na skali od 20 do 80 u odnosu na one koji su primili uobičajenu skrb (4,8% apsolutno poboljšanje).

Odustajanje od liječenja iz bilo kojeg razloga

204 od ukupno 1000 ljudi odustalo je od psiholoških terapija u usporedbi sa 148 sudionika od 1000 koji su odustali od uobičajene skrbi (6% apsolutno poboljšanje).

Nuspojave

19 sudionika od 1000 na koje je primijenjena psihološka terapija doživjeli su nuspojavu u usporedbi s 51 sudionikom od1000 koji je tretiran uobičajenom skrbi (4% apsolutno poboljšanje). Postoji mogućnost da je to posljedica slučajnosti, a ne stvaran efekt.

Nemamo precizne podatke o nuspojavama i komplikacijama kod terapije usmjerene na um i tijelo. Rijetka nuspojava je moguće pogoršanje boli.