Ublažavanje boli ženama je vrlo važno tijekom porođaja. Metode ublažavanja boli pomoću lijekova uključuju udisanje dušikovog oksida, injekciju opioida i regionalnu epiduralnu analgeziju za blokadu osjeta u živcima. Epiduralna analgezija često se koristi kao metoda ublažavanja boli tijekom porođaja i uključuje injekciju lokalnog anestetika u donji dio kralježnice, blizu živaca koji prenose informacije o boli. Epiduralne otopine daju se kao bolus injekcije, kontinuirana infuzija ili putem pumpe koju kontrolira sama pacijentica. Kad se daju zajedno s opijatima, potrebne su niže koncentracije lokalnog anestetika, što trudnicama omogućuje da ostanu pokretne tijekom porođaja. Epiduralna analgezija ponekad ne omogućuje dovoljno ublažavanje boli, što može biti posljedica nejednakog širenja lokalnog anestetika. Kombinacija spinalne-epiduralne analgezija uključuje jednu injekciju lokalnog anestetika ili opioidnog lijeka u tekućinu koja okružuje kralježničnu moždinu za brzo postizanje ublažavanja boli uz istovremeno umetanje epiduralnog katetera za dugotrajno ublažavanje boli. Rijetke nuspojave uključuju svrbež, pospanost, drhtanje i groznicu, ali mogu se javiti i ozbiljne nuspojave epiduralne analgezije.

Ovaj Cochrane sustavni pregled uključio je 38 randomiziranih kontroliranih pokusa s ukupno 9658 žena. Sve osim 5 studija usporedile su epiduralnu analgeziju s terapijom opioidima. Epiduralna analgezija ublažila je porođajnu bol bolje nego druge vrste lijekova protiv bolova, ali je bilo potrebno koristiti više instrumenata za potpomognuti porođaj. Nije bilo razlike u broju carskih porođaja između skupina niti su uočeni kakvi učinci epiduralne analgezije na dijete kratko nakon porođaja; malo djece je trebalo liječiti lijekom naloksonom za suzbijanje djelovanja opioidnih lijekova koji su dani majci za ublažavanje boli. Rizik od carskog reza zbog ugroženosti ploda u maternici (fetalnog distresa) bio je povećan. Žene koje su dobile epiduralnu analgeziju imale su veću vjerojatnost za dulje trajanje porođaja (drugi stadij porođaja), potrebu za stimuliranjem porođaja oksitocinom, češće je kod njih zabilježen nizak krvni tlak, nisu se mogle micati neko vrijeme nakon porođaja (motorna blokada), imale su problema s mokrenjem (zadržavanje tekućine) i češće su imale vrućicu. Učestalost dugoročne boli u leđima nije se razlikovala između skupina. Bilo bi korisno nastaviti provoditi istraživanja o tome kako se mogu smanjiti nuspojave epiduralne analgezije.