Koje su prednosti programa vježbanja i obrazovanja pod nadzorom (poznatih kao plućna rehabilitacija) u usporedbi s uobičajenom skrbi za odrasle osobe s astmom?

Ključne poruke

- Utvrdili smo da će se osobe s astmom koje sudjeluju u programima vježbanja i obrazovanja pod nadzorom (poznatim kao plućna rehabilitacija) vjerojatno osjećati sposobnije (moći će hodati dalje) i biti u boljem općem stanju odmah nakon završetka ovakvih programa u usporedbi s onim osobama koje primaju uobičajenu skrb. Međutim, nismo sigurni hoće li te dobrobiti trajati i godinu dana kasnije.

- Zbog nedostatka dokaza, učinci plućne rehabilitacije na ishode kao što su stope napadaja astme ili hospitalizacija, anksioznost i depresija ili razine tjelesne aktivnosti nisu jasni. 

- Potrebna su veća, dobro osmišljena istraživanja kako bi se bolje procijenila prava korist plućne rehabilitacije za odrasle osobe s astmom.

Što je astma?

Astma je česta bolest pluća u kojoj dišni putevi postaju upaljeni i suženi, te može doći do povećanog stvaranja sluzi. Osobe sa astmom mogu se suočiti sa kašljem, “zviždanjem”, stezanjem u prsima i nedostatkom daha, dok oni najteže pogođeni mogu imati poteškoće tijekom obavljanja svakodnevnih aktivnosti. 

Astma se ne može izliječiti, ali se simptomi mogu kontrolirati. Različiti lijekovi mogu pomoći u održavanju simptoma pod kontrolom, a za pomoć se može koristiti i fizikalna terapija. Međutim, nekim osobama oboljelim od astme provođenje opsežnih programa vježbanja može predstavljati izazov.

Što je plućna rehabilitacija?

Nadzirani programi vježbanja i obrazovanja (zvani plućna rehabilitacija) obično se koriste za osobe s kroničnim plućnim bolestima i pomažu poboljšati disanje, kondiciju i blagostanje. Ti se programi mogu provoditi u bolnicama, ambulantama ili čak kod kuće. 

Plućna rehabilitacija preporučeni je standard skrbi za mnoga kronična plućna stanja; međutim, njegovi su učinci kod odraslih s astmom manje jasni.

Cilj ovog sustavnog pregleda

Željeli smo vidjeti kako plućna rehabilitacija utječe na fizičku spremnost, kontrolu simptoma astme i blagostanje odraslih osoba s astmom u usporedbi s uobičajenom kliničkom skrbi koja ne uključuje plućnu rehabilitaciju. Također smo htjeli saznati kako utječe na stopu teških napadaja astme/hospitalizacija, mentalno zdravlje (anksioznost i depresija), snagu mišića, razine tjelesne aktivnosti i markere upale (u ispljuvku ili krvi). Konačno, željeli smo vidjeti je li to povezano s bilo kakvim neželjenim učincima. 

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Tražili smo istraživanja koja su uspoređivala plućnu rehabilitaciju s uobičajenom njegom kod odraslih osoba s astmom. Liječenje je moralo trajati najmanje četiri tjedna (ili osam ili više sesija) i moralo je uključivati aerobne vježbe (kao što je hodanje ili vožnja bicikla) i edukaciju ili samokontrolu. 

Usporedili smo i saželi nalaze u svim prihvatljivim istraživanjima i ocijenili pouzdanost dokaza na temelju čimbenika kao što su metode i veličina istraživanja.

Što smo pronašli?

- Pronašli smo 10 istraživanja koja su uključivala 894 odraslih osoba s astmom. 

- Istraživanja su varirala u broju sudionika od 24 do 412 osoba. 

- Većina istraživanja je provedena u Europi. 

- Tamo gdje je navedeno, većina sudionika istraživanja bile su žene, s prosječnom dobi od 27 do 54 godine. 

- Jedno istraživanje je obuhvatilo isključivo osobe sa teškim oblikom astme. Drugo istraživanje posebno je uključivalo ljude koji su imali stanje koje uključuje preklapajuće značajke astme i kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB).

- Način na koji je provedena plućna rehabilitacija razlikovao se među istraživanjima. Bolnički programi trajali su 3 do 4 tjedna, dok su izvanbolnički programi trajali 8 do 12 tjedana.

- Specifična priroda komponenti vježbanja ili obrazovanja među uključenim istraživanjima uvelike je varirala.

Ključni rezultati

- Plućna rehabilitacija vjerojatno uzrokuje veliko povećanje tjelesne spremnosti odmah nakon završetka programa, što rezultira sposobnošću hodanja u prosjeku 80 metara dalje u 6 minuta nego kod ljudi koji primaju uobičajenu njegu. Može imati malo ili nimalo utjecaja na fizičku spremnost izmjerenu do godinu dana kasnije.

- Plućna rehabilitacija može dovesti do malih poboljšanja ili malog do nikakvog utjecaja na kontrolu astme odmah nakon završetka programa ili do godinu dana kasnije, u usporedbi s uobičajenom njegom. 

- Plućna rehabilitacija vjerojatno uzrokuje veliko poboljšanje blagostanja mjereno St. Georgeovim upitnikom o respiratornim bolestima odmah nakon završetka programa. Rezultati se mogu malo razlikovati ovisno o različitim instrumentima za mjerenje kvalitete života. Učinci potencijalno traju do godinu dana, ali rezultati su vrlo neizvjesni.

- Mali ili nikakav učinak na blagostanje primijećen je nakon završetka programa ili praćenja do devet mjeseci kada je korišten Upitnik o kvaliteti života za astmu. 

- Bilo je vrlo malo dokaza za učinak plućne rehabilitacije na stope napadaja astme/hospitalizacija, mjere anksioznosti i depresije, snagu mišića udova, razine tjelesne aktivnosti ili markere upale u krvi ili ispljuvku. 

- Podaci iz jednog istraživanja sugeriraju da plućna rehabilitacija nije dovela do izravnih neželjenih ili štetnih učinaka.

Ograničenja dokaza  

Naše povjerenje u dokaze koji se odnose na ishode kao što su tjelesna spremnost, blagostanje i kontrola astme ograničeno je zbog dilema u vezi s nejasnim metodama korištenim u nekim istraživanjima, mogućnosti da sudionici ili procjenitelji (ili oboje) utječu na ishode zbog svijesti o dodijeljenim oblicima liječenja, te različitih načina na koje je pružena plućna rehabilitacija.

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do svibnja 2021. godine.

Zaključak autora: 

Moderate certainty evidence shows that pulmonary rehabilitation is probably associated with clinically meaningful improvements in functional exercise capacity and quality of life upon programme completion in adults with asthma. The certainty of evidence relating to maximal exercise capacity was very low to low. Pulmonary rehabilitation appears to confer minimal effect on asthma control, although the certainty of evidence is very low to low. Unclear reporting of study methods and small sample sizes limits our certainty in the overall body of evidence, whilst heterogenous study designs and interventions likely contribute to inconsistent findings across clinical outcomes and studies. There remains considerable scope for future research.

Pročitajte cijeli sažetak ...
Uvod: 

Asthma is a respiratory disease characterised by variable airflow limitation and the presence of respiratory symptoms including wheeze, chest tightness, cough and/or dyspnoea. Exercise training is beneficial for people with asthma; however, the response to conventional models of pulmonary rehabilitation is less clear.

Ciljevi: 

To evaluate, in adults with asthma, the effectiveness of pulmonary rehabilitation compared to usual care on exercise performance, asthma control, and quality of life (co-primary outcomes), incidence of severe asthma exacerbations/hospitalisations, mental health, muscle strength, physical activity levels, inflammatory biomarkers, and adverse events.

Metode pretraživanja: 

We identified studies from the Cochrane Airways Trials Register, Cochrane Central Register of Controlled Trials (CENTRAL), MEDLINE, Embase, ClinicalTrials.gov, and the World Health Organization International Clinical Trials Registry Platform, from their inception to May 2021, as well as the reference lists of all primary studies and review articles.

Kriteriji odabira: 

We included randomised controlled trials in which pulmonary rehabilitation was compared to usual care in adults with asthma. Pulmonary rehabilitation must have included a minimum of four weeks (or eight sessions) aerobic training and education or self-management. Co-interventions were permitted; however, exercise training alone was not. 

Prikupljanje podataka i obrada: 

Following the use of Cochrane's Screen4Me workflow, two review authors independently screened and selected trials for inclusion, extracted study characteristics and outcome data, and assessed risk of bias using the Cochrane risk of bias tool. We contacted study authors to retrieve missing data. We calculated between-group effects via mean differences (MD) or standardised mean differences (SMD) using a random-effects model. We evaluated the certainty of evidence using GRADE methodology.

Glavni rezultati: 

We included 10 studies involving 894 participants (range 24 to 412 participants (n = 2 studies involving n > 100, one contributing to meta-analysis), mean age range 27 to 54 years). We identified one ongoing study and three studies awaiting classification. One study was synthesised narratively, and another involved participants specifically with asthma-COPD overlap. Most programmes were outpatient-based, lasting from three to four weeks (inpatient) or eight to 12 weeks (outpatient). Education or self-management components included breathing retraining and relaxation, nutritional advice and psychological counselling. One programme was specifically tailored for people with severe asthma. 

Pulmonary rehabilitation compared to usual care may increase maximal oxygen uptake (VO 2 max) after programme completion, but the evidence is very uncertain for data derived using mL/kg/min (MD between groups of 3.63 mL/kg/min, 95% confidence interval (CI) 1.48 to 5.77; 3 studies; n = 129) and uncertain for data derived from % predicted VO 2 max (MD 14.88%, 95% CI 9.66 to 20.1%; 2 studies; n = 60). The evidence is very uncertain about the effects of pulmonary rehabilitation compared to usual care on incremental shuttle walk test distance (MD between groups 74.0 metres, 95% CI 26.4 to 121.4; 1 study; n = 30). Pulmonary rehabilitation may have little to no effect on VO 2 max at longer-term follow up (9 to 12 months), but the evidence is very uncertain (MD −0.69 mL/kg/min, 95% CI −4.79 to 3.42; I 2 = 49%; 3 studies; n = 66).

Pulmonary rehabilitation likely improves functional exercise capacity as measured by 6-minute walk distance, with MD between groups after programme completion of 79.8 metres (95% CI 66.5 to 93.1; 5 studies; n = 529; moderate certainty evidence). This magnitude of mean change exceeds the minimally clinically important difference (MCID) threshold for people with chronic respiratory disease. The evidence is very uncertain about the longer-term effects one year after pulmonary rehabilitation for this outcome (MD 52.29 metres, 95% CI 0.7 to 103.88; 2 studies; n = 42).

Pulmonary rehabilitation may result in a small improvement in asthma control compared to usual care as measured by Asthma Control Questionnaire (ACQ), with an MD between groups of −0.46 (95% CI −0.76 to −0.17; 2 studies; n = 93; low certainty evidence); however, data derived from the Asthma Control Test were very uncertain (MD between groups 3.34, 95% CI −2.32 to 9.01; 2 studies; n = 442). The ACQ finding approximates the MCID of 0.5 points. Pulmonary rehabilitation results in little to no difference in asthma control as measured by ACQ at nine to 12 months follow-up (MD 0.09, 95% CI −0.35 to 0.53; 2 studies; n = 48; low certainty evidence).

Pulmonary rehabilitation likely results in a large improvement in quality of life as assessed by the St George's Respiratory Questionnaire (SGRQ) total score (MD −18.51, 95% CI −20.77 to −16.25; 2 studies; n = 440; moderate certainty evidence), with this magnitude of change exceeding the MCID. However, pulmonary rehabilitation may have little to no effect on Asthma Quality of Life Questionnaire (AQLQ) total scores, with the evidence being very uncertain (MD 0.87, 95% CI −0.13 to 1.86; 2 studies; n = 442). Longer-term follow-up data suggested improvements in quality of life may occur as measured by SGRQ (MD −13.4, 95% CI −15.93 to −10.88; 2 studies; n = 430) but not AQLQ (MD 0.58, 95% CI −0.23 to 1.38; 2 studies; n = 435); however, the evidence is very uncertain.

One study reported no difference between groups in the proportion of participants who experienced an asthma exacerbation during the intervention period. Data from one study suggest adverse events attributable to the intervention are rare. 

Overall risk of bias was most commonly impacted by performance bias attributed to a lack of participant blinding to knowledge of the intervention. This is inherently challenging to overcome in rehabilitation studies. 

Bilješke prijevoda: 

Hrvatski Cochrane. Prevela: Ema Avdić. Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochraneovih sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochraneovih sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr

Tools
Information