Intervencije za poboljšanje komunikacijskih vještina studenata medicine

Koji su najbolji načini za podučavanje studenata medicine razgovoru s pacijentima?

Podučavanje međuljudskih vještina

Međuljudske vještine koristimo svaki dan kada razgovaramo i vršimo interakciju s drugim ljudima. Međuljudske vještine uključuju komunikacijske vještine kao što su slušanje, govor i postavljanje pitanja. Dobra komunikacija između liječnika i pacijenta od vitalnog je značaja za sve medicinske konzultacije. Liječnici trebaju izgraditi odnose, pokazati empatiju, prikupiti informacije, objasniti pojmove i planirati liječenje sa svojim pacijentima.

Studenti medicine moraju dokazati da su kompetentni za međuljudske i komunikacijske vještine prije završetka studija. Pristupi u podučavanju studenata medicine ovim vještinama uključuju predavanje metodom „licem u lice“ (uživo), tečajeve putem interneta (online), programe koji studentima omogućavaju personalizirane ili prilagođene povratne informacije (feedback), te vježbanje komunikacijskih vještina igranjem uloga (role-play vježbe) s kolegama vršnjacima ili glumcima koji igraju ulogu pacijenta.

Cilj Cochraneovog sustavnog pregleda

Medicinske škole i sveučilišta širom svijeta koriste različite pristupe za podučavanje međuljudskih i komunikacijskih vještina. Ovim Cochraneovim sustavnim pregledom željelo se otkriti koje vrste obrazovnih programa imaju najbolji učinak.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su se bavila procjenom obrazovnih programa s ciljem podučavanja studenata medicine međuljudskim i komunikacijskim vještinama.

Datum pretraživanja dokaza: U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do rujna 2020. godine.

Što smo pronašli?

Pronađeno je 90 relevantnih istraživanja u kojima je sudjelovalo 10,124 učenika, provedenih u SAD-u i zemljama Europe, Bliskog Istoka i pacifičke Azije. Ova su istraživanja procijenila obrazovne programe za podučavanje međuljudskih i komunikacijskih vještina, uključujući pojedinačne igre uloga (role-play) i povratnih informacija (feedback), te demonstracije u velikim skupinama. Ovi obrazovni programi su se izvodili uživo, putem videa ili online. U većini istraživanja rezultati su procijenjeni odmah nakon završetka obrazovnog programa i do 12 mjeseci kasnije.

Uspoređeni su rezultati provedenih istraživanja kako bi se saznalo kako su različiti programi utjecali na:

· sveukupne komunikacijske vještine;

· razumijevanje onoga što druga osoba osjeća (empatija);

· izgradnja odnosa ili razumijevanje međusobnih osjećaja ili ideja (prisnost);

· prikupljanje informacija, uključujući zadovoljstvo, razumijevanje ili stavove pacijenata; i

· objašnjavanje i planiranje (davanje informacija).

Ključni rezultati

Usporedba programa za poboljšanje međuljudske komunikacije s uobičajenim obrazovnim programima ili listama čekanja, pokazala je da ti programi:

· mogu malo poboljšati ukupne komunikacijske vještine studenata (dokazi iz 18 istraživanja s 1356 studenata) i empatiju (šest istraživanja, 831 student);

· vjerojatno mogu poboljšati vještine prikupljanja informacija o stavovima pacijenta (pet istraživanja, 405 studenata); ali

· mogu imati malo ili nimalo utjecaja na vještine međuljudskih odnosa (devet istraživanja, 834 studenta).

Nije sigurno kako programi za poboljšanje međuljudske komunikacije utječu na vještine davanja informacija (pet istraživanja, 659 studenata).

Nije sigurno na koji su način programi putem interneta ili programi samostalnog učenja utjecali na ukupne komunikacijske vještine učenika (četiri istraživanja, 1578 studenata), ili na vještine prikupljanja informacija (jedno istraživanje, 164 studenta), u usporedbi s nastavom licem u lice (uživo).

Programi putem interneta ili programi samostalnog učenja u usporedbi s nastavom licem u lice:

· mogu imati malo ili nimalo utjecaja na vještine empatije (tri istraživanja, 421 student);

· vjerojatno imaju malo ili nimalo utjecaja na vještine prisnosti (tri istraživanja, 176 studenata);

· mogu blago smanjiti vještine davanja informacija (jedno istraživanje, 122 studenta).

Programi koji studentima daju personalizirane ili prilagođene povratne informacije, u usporedbi s onima koji uključuju opće ili nikakve povratne informacije:

· vjerojatno malo poboljšavaju sveukupno komunikacijske vještine (šest istraživanja, 502 studenta); i

· mogu malo poboljšati vještine empatije (jedno istraživanje, 66 studenata) i vještine prikupljanja informacija (jedno istraživanje, 48 studenata).

Nije sigurno kako su programi s personaliziranim ili prilagođenim povratnim informacijama utjecali na vještine prisnosti (jedno istraživanje, 190 studenata). Nijedno istraživanje ovih programa nije opisalo učinke na vještine davanja informacija.

Nije sigurno jesu li programi koji uključuju igranje uloga (engl. role-play) s glumcima koji igraju ulogu pacijenta poboljšali ukupne komunikacijske vještine studenata (četiri istraživanja, 637 studenata), u usporedbi s programima koji uključuju igranje uloga s vršnjacima studentima. Igra uloga s glumcima koji igraju ulogu pacijenta može malo poboljšati vještine empatije (dva istraživanja, 213 studenata). Nijedno istraživanje nije izvijestilo o tome kako igranje uloga s glumcima koji igraju ulogu pacijenta utječe na vještine prisnosti ili prikupljanja i davanja informacija.

Nijedno istraživanje nije prijavilo bilo kakve neželjene učinke za bilo koji od procjenjivanih obrazovnih programa.

Koliko smo sigurni u rezultate ovog sustavnog pregleda?

Umjereno je sigurno da programi za poboljšanje međuljudske komunikacije i programi koji uključuju personalizirane, specifične povratne informacije vjerojatno poboljšavaju sveukupne komunikacijske vještine.

Rezultati za ostale vrste programa nisu pouzdani. Neka istraživanja imala su ograničenja zbog svog ustroja, na primjer, zbog načina na koji su studenti raspoređivani u različite skupine. Ostala istraživanja imala su vrlo različite rezultate, a neka su imala kratko vrijeme praćenja ispitanika. Vjerojatno je da će daljnja istraživanja promijeniti rezultate ovog sustavnog pregleda.

Ključne poruke

Obrazovni programa za poboljšanje međuljudske komunikacije za studente medicine imali su pozitivne učinke na većinu interpersonalnih vještina koji su promatrani. Ipak, ti su učinci bili mali i povjerenje u neke od rezultata sustavnog pregleda je slabo.

Programi koji uključuju personalizirane povratne informacije vjerojatno poboljšavaju sveukupne komunikacijske vještine studenata medicine u većoj mjeri nego programi koji uključuju opće ili nikakve povratne informacije.

Programi putem interneta ili programi samostalnog učenja mogu malo ili nimalo utjecati na poboljšanje vještina empatije ili prisnosti, u usporedbi s nastavom licem u lice.

Bilješke prijevoda: 

Hrvatski Cochrane. Preveo: Darjan Franjić. Ovaj sažetak je preveden u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt cochrane_croatia@mefst.hr

Tools
Information
Share/Save