Ključne poruke

- Čini se da imunoterapije koje se koriste za liječenje multiple skleroze, u usporedbi s lažnim lijekovima (placebo), ne povećavaju mogućnost pojave ozbiljnih zdravstvenih problema.

- Mnogi od ovih lijekova uzrokuju nuspojave zbog čega je više ljudi uključenih u istraživanje od nekih lijekova i odustalo.

- Ovi rezultati su samo djelomično, ili nisu uopće, pouzdani jer su ozbiljni zdravstveni problemi relativno rijetki kod osoba s multiplom sklerozom a i loše opisani u istraživanjima.

Što je multipla skleroza (MS)?

Multipla skleroza (MS) je bolest koja zahvaća mozak i leđnu moždinu. MS više pogađa žene nego muškarce. Kod MS-a, imunosni sustav napada ovojnicu koja prekriva živce našeg tijela i slabi njihovu funkciju. Neki ljudi s teškom multiplom sklerozom možda neko vrijeme neće moći koristiti ruke ili noge u potpunosti, ali se obično oporave od takvih napadaja. Kod nekih ljudi se onesposobljenost, na primjer kod hodanja, može pojaviti ako imaju mnogo napadaja tijekom godina.

Kako se ovo stanje liječi?

Dostupno je nekoliko vrsta terapija koje utječu na imunosni sustav tako da mogu ubrzati oporavak uslijed napadaja i poboljšati tijek bolesti.

Što smo htjeli saznati?

Cilj nam je bio istražiti rizike lijekova koji se koriste za liječenje MS-a. Željeli smo proučiti sve vrste ozbiljnih zdravstvenih događaja, na primjer, hospitalizaciju ili slučajeve u kojima su ljudi prestali uzimati lijekove. Također, proučavali smo i zdravstvene probleme vezane za određene tjelesne organe.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretraživali smo znanstvena istraživanja koja su uspoređivala lijekove čiji cilj je poboljšanje tijeka MS-a i druge lijekove ili lažne lijekove (placebo), kod ljudi s ponavljajućim epizodama bolesti.

Što smo pronašli?

Ozbiljni zdravstveni problemi zabilježeni su kod jedne od devet osoba koje su uzimale placebo tijekom jedne ili dvije godine. Utvrđeno je da sljedeći lijekovi ne potiču pojavu ozbiljnih zdravstvenih problema: interferon beta-1a (Avonex), dimetil fumarat, glatiramer acetat, teriflunomid, ocrelizumab, ozanimod, interferon beta-1b, interferon beta-1a (Rebif), natalizumab, fingolimod i lakvinimod . Za sljedeće lijekove ne možemo reći uzrokuju li ozbiljnije zdravstvene probleme u većoj mjeri od lažnih lijekova zbog malog broja ispitanika ili zbog malog broja zabilježenih problema: kladribin, siponimod, ofatumumab i rituksimab. Bili smo vrlo nesigurni oko daclizumaba, imunoglobulina, diroksimel fumarata, peg-interferona beta-1a, alemtuzumaba, interferona i azatioprina jer su dokazi o ozbiljnim zdravstvenim problemima bili vrlo loše kvalitete.

Nuspojave zbog kojih su ljudi prestali uzimati lijek zabilježene su kod jedne od 16 osoba koje su uzimale placebo jednu ili dvije godine. Sljedeći lijekovi mogu uzrokovati odustajanje od terapije: teriflunomid, glatiramer acetat, fingolimod, interferon beta-1a (Rebif), daclizumab i interferon beta-1b. Ne možemo reći uzrokuje li ofatumumab više prekida liječenja nego placebo jer su uzorci bili mali ili je bilo nedovoljno relevantnih zdravstvenih problema. Vrlo smo nesigurni u vezi diroksimel fumarata, alemtuzumaba, metotreksata, kortikosteroida, ozanimoda, natalizumaba, okrelizumaba, dimetil fumarata, siponimoda, rituksimaba, kladribina, mitoksantrona, interferona, ciklofosfamida, lakvinimoda, interferona beta-1a (Avonex), imunoglobulina, peg-interferona beta-1a i azatioprina jer su dokazi o prekidu terapije bili vrlo loše kvalitete.

Koja su ograničenja ovih zaključaka?

Većina dokaza proizlazi iz istraživanja provedenih na načine koji su mogli izazvati pogreške u rezultatima, uključujući činjenicu da nuspojave nisu adekvatno zabilježene. Osim toga, ozbiljni zdravstveni problemi i nuspojave rijetki su kod osoba s MS-om i stoga ih je teško proučavati.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj sustavni pregled uključeni su dokazi objavljeni do ožujka 2022. godine.