Dosadašnje spoznaje

Rascjep usne i nepca jedan je od najčešćih prirođenih poremećaja i može uzrokovati poteškoće s unosom hrane, govorom i sluhom te psihosocijalne probleme. Liječenje rascjepa traje dugo, obično od rođenja do odrasle dobi. Rast gornje čeljusti kod osoba s rascjepom vrlo je različit, a kod relativno velikog postotka ne razvije se u potpunosti. Vrsta operacije koja se često provodi u takvim slučajevima naziva se ortognatska kirurgija, a uključuje kirurško rezanje kosti kako bi se gornja čeljust poravnala (osteotomija). Alternativna metoda poznata je kao distrakcijska osteogeneza, koja postiže produljenje kosti postupnim mehaničkim rastezanjem (rezanje kosti i postupno odvajanje krajeva kako bi nova kost ispunila nastali prostor). Ovo je obnovljena verzija Cochraneovog sustavnog pregleda objavljenog 2016. godine.

Istraživačko pitanje

Ovaj sustavni pregled provela je Cochrane skupina za oralno zdravlje te ispituje prednosti i rizike distrakcijske osteogeneze za razvoj gornje čeljusti u usporedbi s konvencionalnom ortognatskom kirurgijom kod adolescenata i odraslih.

Značajke istraživanja

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 15. svibnja 2018. godine. Šest primjenjivih znanstvenih članaka je uključeno u sustavni pregled. Svi se odnose na jedno istraživanje provedeno u Hong Kongu između 2002. i 2008. godine. Istraživanje je uključilo 47 ispitanika u dobi od 13 do 45 godina. Ispitani su učinci dviju kirurških metoda na promjene u strukturi lica, stabilnost gornje čeljusti nakon operacije, govor i velofaringealnu funkciju (sposobnost zatvaranja prostora između mekog nepca i nosne šupljine radi stvaranja zvuka) te psihološko stanje ispitanika i kliničke nuspojave.

Ključni rezultati

Obje su metode bile učinkovite u poboljšanju strukture lica kod osoba s rascjepom. Gornja čeljust bila je stabilnija u skupini s distrakcijskom osteogenezom nego u skupini s konvencionalnom osteotomijom pet godina nakon operacije. Nije bilo razlike u govoru i velofaringealnoj funkciji između dvije kirurške metode. Samopouzdanje u društvu u skupini s distrakcijom gornje čeljusti u početku je bilo niže nego u skupini s konvencionalnom kirurgijom, ali se poboljšalo tijekom vremena, a skupina s distrakcijom pokazala je veće zadovoljstvo životom dvije godine nakon operacije. Nuspojave su uključivale pogoršanje u zagrizu kad su usta zatvorena i infekciju sluznice nosa i usta, no učestalost ovih problema bila je slična između skupina. Nijedan ispitanik nije imao ozbiljne štetne posljedice.

Kvaliteta dokaza

Kvaliteta dokaza procijenjena je kao vrlo niska. Jedno uključeno istraživanje je bilo malo i postojale su sumnje u njegov ustroj i izvještavanje. Stoga nisu pronađeni pouzdani dokazi o tome koji bi postupak trebalo smatrati boljim. Potrebno je više visokokvalitetnih kliničkih ispitivanja s većim brojem ispitanika i različitim tipovima lica kako bi se olakšalo donošenje odluke.