Visoko volumna hemofiltracija u sepsi

Ovaj prijevod sadrži stare dokaze iz literature. Molimo kliknite ovdje ako želite pročitati najnoviju verziju ovog sustavnog pregleda na engleskom jeziku.

Teška sepsa i septički šok pripadaju najčešćim uzrocima smrti u odraslih ljudi koji su dovoljno bolesni da bi bili primljeni u jedinicu intenzivnog liječenja (JIL). Sepsa se često javlja nakon infekcije. Organizmi koji uzrokuju infekciju mogu biti bakterijski, virusni ili gljivični. Ako se razvije sepsa, ljudsko tijelo na to odgovara stvaranjem kemijskih spojeva koji uzrokuju masivnu upalu u cijelom tijelu. (Upala je reakcija tkiva na infekciju, iritaciju ili drugu ozljedu). Ova upala može biti uzrok zatajenja pojedinih organa, npr. bubrega, srca, krvožilnog sustava i pluća. Upravo zatajenje ovih organa, koje nastaje kao rezultat upale, vodi visokim stopama mortaliteta vezanim uz sepsu.

Teoretski, kad bi bilo moguće na umjetan način neutralizirati ili ukloniti te kemijske spojeve iz krvotoka, ishodi (poput zatajenja organa i smrti) bi se poboljšali. Visoko volumna hemofiltracija je jedna od metoda pomoću koje bi se ti kemijski spojevi mogu ukloniti. Visoko volumna hemofiltracija uključuje izdvajanje krvi iz pacijenta kroz veliki kateter (šuplja, savitljiva cijev postavljena u veliku venu). Nakon što je krv izdvojena od pacijenta, ona prolazi, stlačena, kroz filtracijski sustav koji uklanja višak vode I toksina. “Pročišćena” krv se zatim vraća pacijentu putem katetera. Visoko volumna hemofiltracija također ima potencijalne nedostatke. To je specijalizirana tehnika za koju je potrebna posebna oprema i edukacija. Teoretski, mogla bi imati i štetne učinke, poput promjene u krvnom tlaku pacijenta, ili uklanjanja blagotvornih kemijskih spojeva (poput antibiotika) koji se koriste u liječenju sepse. Ovaj Cochrane sustavni pregled procjenjuje poboljšava li visoko volumna hemofiltracija ishod, npr. stopu smrtnosti, u kritično oboljelih pacijenata sa sepsom.  

U ovaj Cochrane sustavni pregled uključena su tri istraživanja s 64 pacijenata. Podaci o ishodima bili su ograničeni – jedno istraživanje bilježilo je JIL stopu smrtnosti i stopu smrtnosti nakon 28 dana, jedno istraživanje bilježilo je stopu smrtnosti u bolnici, a u trećem istraživanju broj smrtnih ishoda nije odgovarao citiranoj stopi smrtnosti. Ni jedno od istraživanja nije izvjestilo o dužini boravka u JIL-u ili u bolnici, a jedno istraživanje bilježilo je podatke o zatajenju organa. Nisu opisane komplikacije.

Nema jasnih dokaza o korisnosti visoko volumne hemofiltracije u kritično oboljelih pacijenata s teškom sepsom i/ili septičnim šokom. Prema tome, nema dovoljno dokaza koji bi poduprli uporabu visoko volumne hemofiltracije u ovih pacijenata. Potrebna su veća istraživanja u više centara da bi se u potpunosti procjenili relevantni ishodi i odnos cijene i koristi.

Share/Save