Imunomodulacijsko liječenje izuzev kortikosteroida, imunoglobulina i plazmafereze za liječenje kronične upalne demijelinizirajuće poliradikuloneuropatije (CIDP)

Ovaj prijevod sadrži stare dokaze iz literature. Kliknite ovdje da biste vidjeli najnoviju inačicu ovog sustavnog pregleda na engleskom jeziku.

Kronična upalna demijelinizirajuća poliradikuloneuropatija (CIDP) je rijetka bolest koja uzrokuje slabost i utrnulost ruku i nogu, koji mogu biti progresivni ili se pojavljivati u obliku razdoblja pogoršanja i smirenja (relapsi i remisije). To se događa zbog upale koja oštećuje izolacijske ovojnice (mijelin) oko pojedinih živčanih vlakana. U teškim slučajevima pogođena su i sama živčana vlakna. Smatra se da je temeljni uzrok autoimuni odgovor organizma u kojem su imune stanice pogrešno usmjerene protiv komponenti mijelina. Drugi Cochrane sustavni pregledi prikupili su dokaze koji potvrđuju da neki postupci liječenja mogu biti korisni za liječenje te bolesti. To su kortikosteroidi, plazmafereza (u kojoj se abnormalni dio plazme iz krvi zamijeni nadomjestkom) i intravenske infuzije ljudskog imunoglobulina (antitijela). Međutim, ti postupci liječenja pacijentima često ne pomažu, nisu prikladni ili učinak traje krtko, odnosno traje samo nekoliko tjedana. Ostale mogućnosti liječenja uključuju citotoksične lijekove kao što je kemoterapija, koji ubijaju štetne imunološke stanice, te lijekove koji reguliraju imunološki sustav, kao što su interferoni. Rijetki su dokazi visoke kvalitete koji potvrđuju učinkovitost tih postupaka liječenja, a provedena su samo četiri randomizirana kontrolirana ispitivanja koja smo uspjeli pronaći u ovom Cochrane sustavnom pregledu. Jedno ispitivanje citotoksičnog lijeka azatioprina tijekom devet mjeseci uključivalo je 27 sudionika. Drugo ispitivanje je analiziralo lijek koji regulira imunološki sustav interferon beta-1a, a uključivalo je 10 sudionika, uz svaki period liječenja u trajanju od 12 tjedana. Niti jedno ispitivanje nije pokazalo značajan rezultat, i niti jedno nije bilo dovoljno veliko kako bi potvrdilo čak i umjerenu korist. Treće ispitivanje je bilo dvostruko slijepo randomizirano kontrolirano ispitivanje interferona beta-1a, koje je uključivalo 67 sudionika tijekom 32 tjedna. Četvrto je ispitivanje bilo dvostruko slijepo placebo kontrolirano ispitivanje metotreksata koje je uključivalo 60 sudionika tijekom 40 tjedana. Te dvije studije ponovo nisu pokazale značajnu korist od metotreksata ili interferona beta-1a, a također nisu bile dovoljno velike da otkriju ili isključe manju ili umjerenu korist. U tim znanstvenim radovima nisu opisani svi rezultati dobiveni iz studija koji bi se mogli smatrati relevantnim za odgovor lijeka ili za pacijente. Nije bilo značajne pristranosti u vođenju i prikazivanju podataka u studijama o interferonu beta-1a i ispitivanju metotreksata, ali je uočen veliki rizik od pristranosti u ispitivanju azatioprina. Opservacijska ispitivanja ovih i drugi lijekovi, uključujući citotoksične lijekove ciklofosfamid, ciklosporin, mikofenolat, rituksimab i alemtuzumab, transplantacija matičnih stanica periferne krvi, te lijek za regulaciju imunološkog sustava - interferon alfa, provedena su, ali su nedovoljne kvalitete kako bi potvrdila da je bilo koja od ovih terapija korisna.

Bilješke prijevoda: 

Hrvatski Cochrane
Prevela: Jasna Safić
Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr