Tjelovježba kao terapija za pacijente sa sindromom kroničnog umora

Editorial note

A statement from the Editor in Chief about this review and its planned update is available at https://www.cochrane.org/news/cfs

Ovaj prijevod sadrži stare dokaze iz literature. Kliknite ovdje da biste vidjeli najnoviju inačicu ovog sustavnog pregleda na engleskom jeziku.

Koga bi mogao zanimati ovaj Cochrane sustavni pregled?

•Ljude sa sindromom kroničnog umora, njihove obitelji i prijatelje.

• Stručno osoblje koje radi u specijaliziranim ustanovama za liječenje kroničnog (dugotrajnog) umora.

• Stručno osoblje koje se bavi terapijskim vježbanjem.

• Liječnike obiteljske medicine.

Zašto je ovaj sustavni pregled važan?

Sindrom kroničnog umora (engl. chronic fatigue syndrome, CFS) ponekad se naziva i mijalgičnim encefalomijelitisom (ME). Istraživanja procjenjuju da su između 2 od 1000 i 2 od 100 odraslih u SAD-u pogođeni CFS-om. Ljudi s CFS-om često pate od dugotrajnog umora, boli u zglobovima, problema sa spavanjem, slabe koncentracije i kratkoročnog pamćenja. Ovi simptomi uzrokuju značajne smetnje i nelagodu u osoba pogođenih CFS-om. Nema jasnog medicinskog uzroka za CFS, stoga su pogođene osobe često izložene nerazumijevanju njihovog stanja od strane obitelji, prijatelja i zdravstvenih stručnjaka. National Institute for health and Care Excellence (NICE) smjernice preporučuju terapiju vježbanjem za pojedince s CFS-om, a i prethodni je sustavni pregled dokaza predložio tjelovježbu kao obećavajući pristup liječenju. Smatra se da terapija vježbanjem može pomoći u liječenju CFS simptoma tako što pomaže ljudima da postupno ponovno uvedu fizičku aktivnost u svakodnevni život.

Ovaj je pregled literature obnovljena verzija prijašnjeg Cochrane sustavnog pregleda iz 2004, koji je pokazao da je terapija vježbanjem obećavajuća terapija za odrasle s CFS-om. Nakon tog prvog pregleda, objavljene su dodatne studije istražujući učinkovitost i sigurnost tjelovježbe za pacijente s CFS-om.

Pitanja koja obrađuje ovaj pregled literature

• Je li terapija vježbanjem učinkovitija od pasivnih terapija (npr. lista čekanja, standardno liječenje, opuštanje, fleksibilnost)?

• Je li terapija vježbanjem učinkovitija od ostalih "aktivnih" terapija (npr. kognitivno-bihevioralne terapije (CBT), šetnje, lijekova)?

• Je li tjelovježba kao terapija učinkovitija kada je u kombinaciji s drugim terapijama nego kada se primjenjuje sama?

• Je li terapija vježbanjem sigurnija od ostalih načina liječenja?

Koje studije su uključene u pregled?

Pretražene su baze podataka kako bi se pronašle sve visokokvalitetne studije o terapiji vježbanjem za CFS objavljene do svibnja 2014.godine. Kako bi bile uključene u pregled, studije su morale biti randomizirana (nasumično razvrstavanje ispitanika) kontrolirana ispitivanja te uključivati punoljetne osobe od kojih je više od 90% bilo jasno dijagnosticirano s CFS-om. Uključeno je 8 studija s ukupnim brojem od 1518 sudionika u pregledu. Sedam je studija uključilo aerobne vježbe kao što su hodanje, plivanje, vožnja biciklom ili plesanje dok je ostatak studija uključio anaerobne vježbe. Većina je studija tražila od sudionika da vježbaju kod kuće, između 3 i 5 puta tjedno s ciljnom duljinom trajanja od 5 do 15 minuta po jednom treningu, povećavajući intenzitet tjelovježbe.

Što nam govore dokazi iz pregleda?

Dokazi umjerene kvalitete pokazuju da je tjelovježba kao terapija učinkovitija u smanjenju umora u usporedbi s "pasivnim" terapijama ili nikakvim liječenjem. Tjelovježba je kao terapija imala pozitivni učinak na dnevno fizičko funkcioniranje ispitanika, spavanje i na samoprocjenu ukupnog stanja zdravlja.

Jedna je studija sugerirala da je tjelovježba učinkovitija od šetnje za smanjenje umora. Međutim, tjelovježba nije bila učinkovitija od kognitivno-bihevioralne terapije.

Tjelovježba nije pogoršala simptome oboljelih od CFS-a. Ozbiljne su nuspojave bilo rijetke u svim grupama, ali ograničene informacije donošenje čvrstih zaključaka o sigurnosti terapije vježbanjem.

Pronađeni dokazi nisu bili dovoljni da pokažu učinke tjelovježbe na bol, korištenje drugih zdravstvenih usluga ili kako bi se omogućila procjena stope odustajanja iz programa terapije vježbanjem.

Što bi dalje trebalo učiniti?

Znanstvenici preporučuju buduća istraživanja koja bi trebala ustanoviti vrstu vježbe koja je najkorisnija za oboljele od CFS-a, najbolji intenzitet, optimalnu duljinu kao i optimalnu metodu provedbe tjelovježbe.

Bilješke prijevoda: 

Hrvatski Cochrane
Prevela: Anamarija Tegeltija
Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr