Glasovni zapisi: Kakva su iskustva roditelja i neslužbenih pružatelja skrbi o komunikaciji o rutinskom cijepljenju u ranom djetinjstvu?

Većina Cochraneovih pregleda ispituje kvantitativne dokaze o učincima zdravstvene ili socijalne skrbi, no neka ispituju kvalitativna istraživanja kako bi se bolje razumjelo zašto i kako intervencije funkcioniraju ili ne funkcioniraju. U novom istraživanju iz veljače 2017., Heather Ames, s Norveškog centra znanja za zdravstvene usluge pri Norveškom institutu za javno zdravstvo u Oslu, je sa suradnici učinila upravo to da istraže kako roditelji doživljavaju komunikaciju o cijepljenju djece. Ames govori što su autori pronašli u ovom razgovoru koji je prevela volonterka Jela Ravnjak, a Irena Zakarija-Grković, iz Hrvatskog Cochranea, će nam ga pročitati.

- Pročitajte transkript

Iva: Većina Cochraneovih pregleda ispituje kvantitativne dokaze o učincima zdravstvene ili socijalne skrbi, no neka ispituju kvalitativna istraživanja kako bi se bolje razumjelo zašto i kako intervencije funkcioniraju ili ne funkcioniraju. U novom istraživanju iz veljače 2017., Heather Ames, s Norveškog centra znanja za zdravstvene usluge pri Norveškom institutu za javno zdravstvo u Oslu, je sa suradnici učinila upravo to da istraže kako roditelji doživljavaju komunikaciju o cijepljenju djece. Ames govori što su autori pronašli u ovom razgovoru koji je prevela volonterka Jela Ravnjak, a Irena Zakarija-Grković, iz Hrvatskog Cochranea, će nam ga pročitati.

Irena: Kvalitativne studije istražuju kako ljudi percipiraju i doživljavaju svijet oko sebe. Ovaj pregled kvalitativnih studija istražuje kako roditelji doživljavaju komunikaciju o cijepljenju za djecu mlađu od šest godina. Dopunjuje postojeće Cochraneove recenzije o utjecaju komunikacijskih strategija na znanje roditelja, stavove i ponašanje o cijepljenju u djetinjstvu.
Cijepljenje u djetinjstvu učinkovit je način za sprečavanje ozbiljnih bolesti u djetinjstvu, ali mnoga djeca još uvijek ne dobivaju sve svoje preporučene imunizacije, iz raznih razloga. Neki roditelji nemaju pristup cjepivu, možda zbog niske kvalitete zdravstvenih usluga, udaljenosti od zdravstvenih ustanova ili siromaštva. Drugi ne vjeruju samom cjepivu ili zdravstvenom djelatniku koji ga pruža, a mnogo roditelja ne vidi potrebu da cijepe svoju djece uopće.
Za rješavanje nekih od tih pitanja, vlade i zdravstvene agencije često pokušavaju komunicirati s roditeljima o cijepljenju u djetinjstvu, obično u zdravstvenim ustanovama, kod kuće ili u zajednici. Komunikacija može biti dvosmjerna i interaktivna, na primjer rasprava licem u lice između roditelja i pružatelja zdravstvene skrbi ili može biti izravna ili jednosmjerna, poput tekstualnih poruka, plakata, letaka ili radio i televizijskih programa. Neke vrste komunikacije omogućuju roditeljima da aktivno raspravljaju o cjepivu, njegovim rizicima i prednostima te o bolesti koje trebaju spriječiti. Dok druge vrste jednostavno daju informacije o tim pitanjima ili o tome kada i gdje su cjepiva dostupna.
Cilj ovog pregleda je pomoći ljudima uključenim u programe cjepiva, razumjeti kako roditelji doživljavaju različite vrste komunikacije o cijepljenju i kako to utječe na njihovu odluku o cijepljenju djeteta. U ovaj kvalitativni pregled autori su uključili 38 studija. Većina njih bila je iz zemalja s visokim dohotkom i istraživala su majčinu percepciju komunikacije o cjepivima.
Općenito, roditelji su željeli više informacija nego što su primali i za neke roditelje, nedostatak informacija doveo je do brige i žaljenja zbog njihove odluke o cijepljenju. Roditelji su željeli uravnoteženu količinu informacija o potencijalnim rizicima i prednostima cijepljenja, koje su predstavljene na jasan i jednostavan način i prilagođene njihovoj situaciji. Roditelji su također željeli da informacije o cijepljenju budu dostupne i izvan zdravstvenih službi i da su pružene pravodobno prije svakog cijepljenja.
Roditelji su uglavnom imali teškoće kako znati kojem izvoru informacija o cijepljenju vjerovati i teško su pronalazili informacije za koje su osjećali da su nepristrane i uravnotežene. Zdravstvene djelatnike smatrali su važnim izvorom informacija, a roditelji su imali specifična očekivanja o njihovoj interakciji s njima. Loša komunikacija i negativni odnosi s zdravstvenim radnicima ponekad su utjecali na odluke o cijepljenju. Čini se da su količina informacija koju su roditelji željeli i izvori u koje su imali povjerenja, povezani s njihovim prihvaćanjem cijepljenja, u roditelja koji su više oklijevali i željeli više informacija.
Kao poruku za ponijeti sa sobom, autori navode da su vrlo sigurni u dokaze koje su otkrili da roditelji žele jasne, pravodobne i uravnotežene informacije o cijepljenju za svoje dijete, ali da im te informacije često nedostaju. Također, autori sa niskim do umjerenim pouzdanjem kažu da su količina informacija koju roditelji žele i izvori kojima vjeruju, povezani s njihovim prihvaćanjem cijepljenja.

Iva: Ako biste željeli dublje uroniti u rezultate ove kvalitativne sinteze dokaza i nalaze uključenih studija, možete pronaći cijeli pregled na www.cochranelibrary.com pretraživanjem 'kvalitativna sinteza i cijepljenje'.

Podcast translated by Jela Ravnjak
Translated Podcast read by Irena Zakarija-Grković and Iva Mikulić
Translated Podcast recorded by Teo Peričić

Zatvorite transkript
Share/Save