Glasovni zapis: Točnost dviju slikovnih pretraga u otkrivanju vezikoureteralnog refluksa

Postoji značajno zanimanje za otkrivanje vezikoureteralnog refluksa u djece, stanja u kojem se urin vraća iz mokraćnog mjehura prema bubregu i uzrokuje oštećenje bubrega. Može se djagnosticirati pretregom koja se naziva mikcijska cistouretrografija, ali to je invazivna pretraga tijekom koje su djeca izložena ionizirajućem zračenju. Stoga je važno pronaći druge precizne pretrage i novi Cochrane sustavni pregled iz lipnja 2016. evaluira dvije moguće alternativne slikovne pretrage kojima se mogu identificirati djeca koja imaju vezikoureteralni refluks i u koje postoji veći rizik za dugotrajno oštećenje bubrega, ali s manje invazivnosti i izloženosti radijaciji nego što je tijekom mikcijske cistouretrografije. Sustavni pregled nam donose dr Nader Shaikh i suradnici sa Sveučilišta u Pittsburghu, Pennsylvania u SADu. U ovom glasovnom zapisu, njihova kolegica, dr Stephanie Hum govori nam što su otkrili, Maja Štimac iz Doma zdravlja Osijek prevela je razgovor, a Irena Zakarija-Grković, iz Hrvatskog Cochranea, na Medicinskom fakultetu u Splitu će nam ga pročitati.

- Pročitajte prijepis

Rea: Postoji značajno zanimanje za otkrivanje vezikoureteralnog refluksa u djece, stanja u kojem se urin vraća iz mokraćnog mjehura prema bubregu i uzrokuje oštećenje bubrega. Može se djagnosticirati pretregom koja se naziva mikcijska cistouretrografija, ali to je invazivna pretraga tijekom koje su djeca izložena ionizirajućem zračenju. Stoga je važno pronaći druge precizne pretrage i novi Cochrane sustavni pregled iz lipnja 2016. evaluira dvije moguće alternativne slikovne pretrage kojima se mogu identificirati djeca koja imaju vezikoureteralni refluks i u koje postoji veći rizik za dugotrajno oštećenje bubrega, ali s manje invazivnosti i izloženosti radijaciji nego što je tijekom mikcijske cistouretrografije. Sustavni pregled nam donose dr Nader Shaikh i suradnici sa Sveučilišta u Pittsburghu, Pennsylvania u SADu. U ovom glasovnom zapisu, njihova kolegica, dr Stephanie Hum govori nam što su otkrili, Maja Štimac iz Doma zdravlja Osijek prevela je razgovor, a Irena Zakarija-Grković, iz Hrvatskog Cochranea, na Medicinskom fakultetu u Splitu će nam ga pročitati.

Irena: Glavi razlog zašto liječimo upalu mokraćnih puteva u djece je prevencija trajnog oštećenja i zatajenja bubrega. To je osobito ozbiljan problem u djece koja imaju kongenitalnu anomaliju vezikoureteralni refluks koji omogućuje povrat mokraće iz mokraćnog mjehura u bubreg, što može dovesti do upale i oštećenja bubrega. Kliničari su se usredotočili na identifikaciju i liječenje infekcija u te djece jer u djece s teškim refluksom visokog stupnja postoji veća vjerojatnost stvaranja ožiljaka. Trenutno, zlatni standard za dijagnosticiranje i stupnjevanje refluksa je mikcijska cistouretrografija. Tijekom te pretrage djetetu se kateterizira mokraćni mjehur, te se mjehur ispuni radiokontrastnim materijalom. Dijaskopijom se vizualizira vraćanje kontrastnog sredstva u uretere, što upućuje na povrat mokraće. Kao što je rečeno, problem su invazivnost te pretrage i upotreba radioaktivnog zračenja i bilo bi dobro koristiti pretragu kojom bi se to izbjeglo. Postoje dvije moguće alternative za procjenu rizika povrata mokraće, a to su indirektna radionuklidna cistografija dimerkaptojantarnom kiselinom (DMSA) i ultrazvučni pregled bubrega i mokraćnog mjehura. Indirektnom radionuklidnom cistografijom se pomoću intravenske aplikacije radiofarmaka detektiraju se foton-deficijentna područja u bubrezima uzrokovana preboljelim pijelonefritisima. Ultrazvučni pregled detektira samo anatomske abnormalnosti u bubrezima.
U našem pregledu, proučili smo podatke iz 42 objavljene studije koje su usporedile indirektnu radionuklidnu cistografiju, DMSA, ultrazvučni pregled bubrega i mokraćnog mjehura ili oboje s mikcijskom cistouretrografijom u djece koja su imala ranije dokumentiranu infekciju mokraćnog sustava; utvrdili smo da ni jedan dijagnostički pristup nije zadovoljavajuća zamjena za mikcijsku cistouretrografiju.
U 20 studija koje su uključivale više od 3700 djece ultrazvuk nije bio dovoljno precizan u otkrivanju refluksa ili refluksa visokog stupnja, te smo zaključili da ultrazvučni pregled nije prikladna metoda da bi se potvrdio ili isključio refluks bilo kojeg stupnja
U 19 studija u koje je uključeno skoro 3900 djece, indirektna radionuklidna cistografija DMSA nije bila točna kao mikcijska cistouretrografija u detekciji i isključivanju refluksa. Iako indirektna radionuklidna cistografija DMSA ima visoku osjetljivost u otkrivanju refluksa visokog stupnja, upotreba te metode u isključivanju refluksa visokog stupnja ograničena je niskom senzitivnošću. Naprimjer, u populaciji djece prosječnog rizika s upalom mokraćnog sustava praćenom vrućicom, indirektna radionuklidna cistografija DMSA će biti pozitivna u oko 70% djece. To znači da iako dijete s urednim nalazom indirektne radionuklidne cistografije DMSA ima vjerojatnost manju od 1% da ima refluks visokog stupnja, pretraga tom metodom će u mnoge djece dovesti do pogrješnog zaključka da se radi o visokom riziku za refluks.
U zaključku, ultrazvučni pregled bubrega i indirektna radionuklidna cistografija DMSA nisu dovoljno točni u dijagnosticiranju vezikoureteralnog refluksa svih stupnjeva. Oni nisu prikladni testovi da zamijene mikcijsku cistouretrografiju u dijagnosticiranju refluksa u djece koja imaju upalu mokraćnog sustava. 

Rea: Ukoliko želite više informacija o ovom sustavnom pregledu i uključenim studijama, jednostavno posjetite mrežnu stranicu Cochrane knjižnice (CochraneLibrary.com) i pretražite “children and screening for reflux”.

Podcast translated by Maja Štimac
Translated podcast edited by Matko Marušić
Translated Podcast read by Rea Ščepanović and Irena Zakarija-Grković
Translated Podcast recorded by Teo Peričić

Zatvorite transkript